Hrvatska
 

Načini učenja: Zašto postoji više načina učenja engleskog jezika (i zašto je to važno)

12.10.2016 - Objava Helen Doron English

Zašto postoji više načina učenja engleskog jezika

Prisjetite se svojih školskih dana. Vrlo je vjerojatno da sjedite u učionici, gledajući naprijed i tako satima. Možda je vaša učiteljica puno pričala, pisala na ploču i dijelila bilješke. Ali što je s vama? Je li vam jednostavno razumijeti i upijati informacije? Jeste li proveli vrijeme u učionici sanjareći, škrabajući nešto u svoju bilježnicu ili bilježeći informacije koristeći marker?

Kao što svi ne izgledamo jednako, tako ni ne učimo svi na isti način nego imamo različite načine učenja. Načini učenja mogu imati veliki utjecaj na našu sposobnost shvaćanja i pohranjivanja novih informacija kad učimo novi jezik.

Ponašanje djeteta u učionici mnogo otkriva o njegovim (ili njenim) načinima učenja. Model koji se često primjenjuje je VAK – koji obuhvaća vizualno, auditivno i kinestetičko učenje.

Vizualni tipovi učenika uče gledajući i čitajući, auditivni tipovi učenika uče slušajući i govoreći, kinestetički tipovi učenika uče putem dodira i kretnji. Vizualni tipovi učenika vole učiti kroz zadatke čitanja i pisanja, auditivni tipovi učenika uče izgovarajući informacije ili glasno čitajući, dok kinestetički tipovi učenika najbolje uče kroz dodir i pokret.

Zanimljiva činjenica je da će većina djece koristiti sva tri načina učenja, ali da će preferirati jedan ili dva. VAK model pruža brz i jednostavan način procjenjivanja modela učenja i, što je najvažnije, omogućuje kreiranje metoda učenja i pristup koji bi odgovarao dječjim afinitetima.

Koji su zajednički pokazatelji načina učenja? Kod poučavanja, vizualnim tipovima učenika potrebno je pružiti pisane upute, auditivnim verbalne instrukcije, a kinestetičkim pokazati pokrete. Pri tom se može reći „Pokaži mi“, „Reci mi“ i „Daj da ja pokušam“.

Kako učitelji mogu iskoristiti njihovo znanje o različitim stilovima kod poučavanja? Mogu omogućiti različite aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe djece. Vizualni tipovi učenika vole promatrati – gledajući slike ili predmete. Tipične aktivnosti uključuju set kartica gdje učenik imenuje ono što vidi, igre u kojima djeca prepoznaju koje kartice je učitelj maknuo (What's missing?) i igru Memory.  

Auditivni tip učenika voli slušati i pričati – slušati riječi, pjesmice ili zvukove. Tipične aktivnosti uključuju igre s uputama. Na primjer igra „Gluhi telefon“ koja uključuje šaptanje riječi osobi koja se nalazi do tebe. Dijete koje posljednje čuje riječ treba reći ili pokazati kretnjom što je čulo. Još jedna aktivnost Brain Jog, uključuje povezivanje obje polutke mozga kroz pokret i izgovor riječi i fraza. (Ovo je i kinestetička aktivnost.)

Kinestetički tip učenika voli praktične zadatke (dodir, osjet, držanje) koji mu omogućuju lakše usvajanje informacija. Kod kinestetičkih tipova učenika pjesmice i pokreti imaju važnu ulogu. Djeca pjevaju pjesmice uz pokrete te u isto vrijeme povezuju riječi sa značenjem. U igri imitacije djeca izvlače kartice i pokazuju pokretom radnju ili riječ koju vide dok ostali moraju pogoditi o čemo se radi. Zabavne igre kao što su „Relay Race“ i „Blind Man's Bluff“ zahtijevaju od djece prepoznavanje predmeta kroz opis i dodir (taktilna stimulacija).

Ako želite da vaše dijete nauči engleski jezik s lakoćom, najbolje je odabrati  metodu koja uključuje sva tri načina učenja. Satovi moraju ukomponirati vizualne, auditivne i kinestetičke aktivnosti gdje djeca plešu, sjede, ustaju, pjevaju, kreću se okolo i igraju igre. Djeca moraju aktivno sudjelovati na satu i zabavljati se dok usvajaju jezik. Učenje jezika može biti jednostavno, prirodno i lagano.