Hrvatska
 

Spiralno učenje - uspješan pristup učenju za vaše dijete

14.02.2017 - Objava Helen Doron English

Spiralno učenje - uspješan pristup učenju za vaše dijete

Helen Doron metodologijom engleski je učilo više od 2 milijuna djece diljem svijeta. Koja je tajna Vašeg uspjeha? Kako funkcionira ta metoda?

Mnoge stavke ove metodologije doprinose njezinom uspjehu, no pozabavimo se sada konceptu spiralnog učenja. Spiralno učenje je relativno novi koncept u obrazovanju. Umjesto pristupa koji pokušava neku tematiku naučiti odjednom, spiralno učenje podučava postepeno i s puno ponavljanja te na taj način s vremenom osnažuje proces učenja. Ideja je da se učenik svaki put susretne s određenom temom koju onda dodatno proširuje ili usavršava. To je vrlo prirodan proces.

Na koji način je spiralno učenje prirodan proces?

Razmislite malo o tome kako ste podučavali svoju bebu. Jeste li ju odveli u kuhinju i rekli joj „Sada ćemo sjediti ovdje dok ne naučiš sva kuhinjska pomagala – žlicu, šalicu, vilicu, stol, itd.“. Pretpostavljam da to niste tako činili, već ste podučavali svoje dijete na način da ono u tom procesu aktivno sudjeluje. „Izvoli svoju šalicu. Što je u tvojoj šalici? Da, da, u šalici je sok. Želiš li možda staviti žlicu u šalicu? I tako dalje..“

Vi zapravo koristite jezik tako da ponavljate riječ i koristite rečenice tako da biste naglasili riječi i pojmove koje želite da dijete usvoji. To je logičan i očekivani način učenja. Nitko još nije sjeo u vrt sa svojim malim djetetom i rekao „Dobro, sada ćemo učiti sve o vrtu i ne vraćamo se unutra dok ne savladaš sve informacije.“

To nije prirodan način učenja, tako jednostavno ne radimo stvari. Informacije učimo kroz kontekst i učimo ih s vremenom, to je intuitivni način učenja. Moja metoda podučava 70% već poznatog sadržaja i 30% novih pojmova, jer djeci se moraju predstaviti nove ideje, čak i ako nisu dovoljno savladali one stare. Jako je važno zapamtiti da djeca stalno rastu i mijenjaju se, ponekad i iz tjedna u tjedan. Dijete je jedan tjedan drugačije, nego sljedeći i naravno, kada postoji vremenski razmak od mjesec dana u podučavanju novih pojmova, može postojati ogromna udaljenost između djetetovog preuzimanja informacija i procesa učenja.

U osamdesetim godinama, kada sam počela podučavati engleski, tek smo započeli s našim programom English for All Children. U knjizi broj 2 učili su se dijelovi tijela i imala sam osjećaj da jedna od mojih grupa djece u dobi od 3 do 5 godina nije potpuno shvaćala gradivo. Činilo mi se da ne savladavaju informacije dovoljno dobro pa sam se odlučila za didaktički pristup koji znam da svi ostali koriste, iako nije u duhu moje metodologije niti moje filozofije. Bila sam odlučna u tome da djeca nauče dijelove tijela, imala sam cijeli arsenal aktivnosti i igara – od binga preko lota do memorija, igara s pokretima, skrivača, itd. „To je to! Znate sve dijelove tijela! Odlični ste! Znate kako se kažu ramena, koljena, prsti na nogama i mnoge druge riječi. Jako sam ponosna na vas i na sve što možete učiniti.“ Na moje veliko čuđenje, djeca su odgovorila „Ali nismo ništa učili.“. Šokirana, odgovorila sam im „Kako to mislite – nismo ništa učili? Proveli smo ¾ sata učeći dijelove tijela i sada ih vrlo dobro znate. „ Djeca su odgovorila „Da, ali nismo ništa učili.“ U tom trenutku sam shvatila da su htjeli reći da nisu naučili ništa novo.

Djeca su očekivala učiti nešto novo. To ne znači da su očekivali da će u potpunosti savladati neki novi koncept. Možda neće niti stoti put ispravno izgovoriti neku riječ, no bili su zadovoljni i znali su da će se i narednih tjedana vraćati na te pojmove. Dio po dio, znanje će se učvrstiti. To me podsjeća na priču o bojanju tkanine. Kada u Indiji bojite tkaninu, uzmete tkaninu, umočite ju u boju, stavite na sunce da se osuši i na suncu će tkanina izblijediti pa ju opet obojate dok se boja ne učvrsti. Spiralno učenje je upravo to. Djeca su izložena nečemu, izađu iz učionice, zaborave dio toga pa se vrate, nauče to ponovno i taj se proces nastavlja dok nešto ne usvoje u potpunosti, bez puno truda.