Božićni pokloni i razvoj zahvalnosti kod djece

Još je jedan Božić pred vratima. Gradovi su okićeni lampicama i ukrasima, svaka se obitelj na svoj način priprema za proslavu, a djeca željno iščekuju praznike uz nadu da će nekim čudom ovaj Božić ipak pasti snijeg. Dok roditelji kupuju posljednje darove i marljivo ih pakiraju, djeca se znatiželjno pitaju što će ih ove godine dočekati ispod bora. Božićno vrijeme često se veže uz pojam darivanja koje ima svoju vrijednost – ono je prilika za razveseljavanje bližnjih, posebno djece. Međutim, s pravom se možemo zapitati svodi li se Božić samo na materijalizam ili djeci možemo ponuditi ipak nešto više od toga. Upravo poticanjem razvoja zahvalnosti kod djece uči ih se kako materijalno nije najvažnije što mogu dobiti na dar, ali i obrnuto – micanje fokusa samo s materijalnih stvari potiče ih se da budu zahvalni. Ovaj će tekst obuhvatiti tematiku darivanja, zahvalnosti te nematerijalnih vrijednosti povezujući ih s blagdanskim ozračjem u kojem se nalazimo.

Što i kako darovati djeci?

Darovi mogu biti značajan izraz ljubavi. Dar u punom smislu te riječi jest nezasluženi dar, odnosno dar koji osoba nije na neki način zaslužila. U tome se darovi razlikuju od plaće jer oni isključuju preduvjete i zasluge te se daruju u slobodi i iz ljubavi. Ljubav čini glavnu komponentu dara. Znati da je netko uložio vrijeme, trud, novac kako bi odabrao i pripremio dar može biti veliki pokazatelj ljubavi kako odraslima tako i djeci. Međutim, kako bi dar ostvario tu svrhu, potrebno je da emocionalna potreba za ljubavlju bude ispunjena i na druge načine, ali i da se za darivanje izaberu prikladne okolnosti. Efekt iznenađenja također doprinosi oduševljenju kod primanja darova. Pri izboru darova za djecu treba voditi računa o pitanjima poput:

• Koju poruku šalje ovaj dar?
• Doprinosi li ovaj dar dobrobiti djeteta?
• Kakav će utjecaj na dijete ostvariti ovaj dar?
• Je li ovaj dar u skladu s dobi i interesima djeteta?
• Je li ovaj dar u skladu s obiteljskim vrijednostima?
• Je li ovaj dar u skladu s financijskom situacijom obitelji?

Važno je napomenuti da nije potrebno ispuniti svaku želju za darom koju dijete izrekne, ponekada će vaša procjena biti drugačija od djetetove želje i to je u redu. U današnje vrijeme sve je češća pojava prenatrpanosti darovima i stvarima pri čemu dolazi do gubljenja značaja darova i emocionalne tuposti prema njima, a samim time dolazi i do gubitka zahvalnosti. Nešto što djetetu ne znači puno teško je očekivati da će potaknuti zahvalnost. Gledajući djecu kako odrastaju možemo uočiti da manja djeca imaju tu sposobnost da ih čak i sitnica može oduševiti. Oni ne gledaju materijalnu vrijednost dobivenog poklona, nego način na koji im je poklon darovan. Posjedovanjem sve više stvari kao i obraćanjem pozornosti na materijalnu vrijednost, taj efekt slabi. Gubeći sposobnost da se raduju svakom poklonu, djeca (kao i odrasli) zapravo propuštaju priliku za radost, kao i zahvalnost o kojoj će više riječi biti u nastavku.

Značaj razvoja zahvalnosti kod djece

Na zahvalnost se može prvenstveno gledati kao na osjećaj koji se javlja kada shvatimo da smo od nekoga dobili nešto dobro (bilo to „nešto“ materijalno ili ne). Pri tome se zahvalnost javlja pod uvjetom da se dobiveno vrednuje pozitivno, da se ne pripisuje vlastitim naporima te da se javlja želja za uzvraćanjem dobroga.

Premda nije utvrđena točna dob u kojoj se pojavljuje zahvalnost kao osjećaj, istraživanja idu u prilog tome da se dijete ne rađa sa zahvalnošću nego da je to pojava koja se uči i razvija, zbog čega je važno „od malih nogu“ djecu poticati na zahvalnost. Neki autori smatraju da je preduvjet razvoja osjećaja zahvalnosti shvaćanje da ljudi čine stvari sa svjesnom namjerom, odnosno da su im zaista htjeli učiniti nešto dobro. Jednako tako, ovisno o percepciji dobivenog ovisi pojava zahvalnosti. U slučaju da se primjerice dobiveni poklon ne smatra vrijednim i pozitivnim, zahvalnost može izostati. S druge strane, na zahvalnost se može gledati i kao na osobinu, odnosno kao ljudsku vrlinu koja svoje pozitivne učinke pokazuje prema pojedincu, ali i prema društvu. Neke od karakteristika ljudi koji često osjećaju zahvalnost su:

• veća empatija, nada i energija
• manja sklonost depresivnosti, usamljenost ili zavisti
• manje pridavanje važnosti materijalnim stvarima
• sklonost pomaganju drugima
• više ugodnih emocija
• bolji socijalni odnosi
• veće zadovoljstvo životom
• brži oporavak od traumatskih iskustava
• cijenjenje malih zadovoljstava…

Kao i mnoge druge stvari i zahvalnost se može vježbati i poticati, primjerice kroz pisanje dnevnika zahvalnosti, razgovorom ili razmišljanjem o tome na čemu smo zahvalni ili češćim zahvaljivanjem ljudima oko sebe. Prema istraživanjima, prakticiranje ovakvih vježbi povećava razinu sreće.

Jednom sam prilikom vidjela dijete koje je dobilo izrazito vrijedan poklon. Međutim, na njegovom licu nije bila vidljiva radost niti zahvalnost. Materijalna vrijednost poklona nije mogla nadomjestiti nedostatak emocionalne ispunjenosti ljubavlju i pripadanjem. Drugom prilikom sam vidjela djecu koja su svoj božićni poklon zamijenila s doniranjem sredstava za godišnju školarinu djeteta u Africi. Ispod bora su stajale zahvalnice te djece kojima su omogućili školovanje, a na licima malih darovatelja sjali su radost i ponos. Bili su radosni i zahvalni zbog prilike da nekome pomognu, na svemu što oni svaki dan imaju, ali i na malim zahvalnicama koje su dobili. Učeći djecu da vrijednost poklonu ne daju uložena materijalna sredstva nego uložena ljubav, učimo ih da u njihovom sustavu vrijednosti materijalizam ne bude na vrhu ljestvice te ih potičemo na zahvalnost u malim stvarima što ih u konačnici čini sretnijima.

Što se sve djeci može darovati za Božić

Iako nas izraz božićni dar prvenstveno asocira na zapakiranu kutiju ispod bora, darovati se može puno više od toga. Darovi koji se možda na prvu i ne čine kao darovi jer nisu materijalni (npr. vrijeme, pažnja, zajedničke aktivnosti, običaji, obiteljsko povezivanje i sl.) upravo su darovi koji imaju ključnu ulogu u emocionalnom, socijalnom i psihičkom razvoju djeteta. Oni ujedno izgrađuju sustav vrijednosti djeteta.

Užurbane pripreme za blagdane često roditeljima okupiraju svu pažnju i vrijeme. Ipak, unatoč svim pripremama, djeci su vrijeme i pažnja roditelja i dalje potrebni. Korisno je zato promisliti koje je poslove zaista važno obaviti, a koji se mogu preskočiti ili odgoditi kako bi se više vremena moglo pokloniti djeci. Također, može biti od pomoći potruditi se pronaći način da se djecu (sukladno dobi) uključi u obiteljske pripreme i aktivnosti. Iako je najčešće lakše i brže zadatke obaviti samostalno, na ovaj način usprkos poslovima možete provesti vrijeme sa svojom djecom, dati im na važnosti što sudjeluju u pripremi, potaknuti ih na pomaganje, naučiti nove vještine i najvažnije od svega – stvoriti im lijepe uspomene za cijeli život. Djeci možete darovati božićne običaje i tradicije te ih prenijeti podučavanjem i uključivanjem. To može biti paljenje svjećica na adventskom vijencu, otvaranje prozorčića adventskog kalendara, sadnja božićne pšenice, odlazak u grad na advent, odlazak na polnoćku ili na mise zornice, izrada tradicionalnih božićnih kolača, kićenje bora, slaganje jaslica, ukrašavanje kuće i dvorišta lampicama, pjevanje božićnih pjesma, pričanje priča o Božiću i slično.

Humanitarno djelovanje i pomaganje potrebitima može biti dar djeci koji sa sobom nosi razvijanje osjećaja empatije, brige za druge ljude i altruizma. Ispravnim pristupom može se doprinijeti i osjećaju zahvalnosti na svemu što dijete ima uviđajući da nemaju svi ono što im je potrebno, kao i da malo može biti dovoljno za radost i zahvalnost. Božićno vrijeme može doprinijeti povezivanju obitelji te stvaranju ozračja zajedništva i međusobne ljubavi, što je još jedan dar koji neće stajati pod borom, ali će ostati urezan u srce svakog djeteta. Materijalne stvari koje darujemo djeci imaju svoj kratak vijek trajanja i s vremenom izgube svoju vrijednost. Potrgaju se, pokvare, izgube, prestanu biti zanimljive ili ih dijete preraste. Važno je naime djeci približiti ideju da najvrijednije stvari nisu materijalne i ne mogu se kupiti novcem – ljubav, obitelj, zajedništvo, vrijeme, tradicija, pomaganje drugima, zahvalnost, prijateljstvo, iskrenost, vjera, opraštanje… Svaki dan nova je prilika za poticanje moralnog razvoja i razvoja sustava vrijednosti kod djece. To je nešto što se ne uči iz knjige, nego iz primjera i iz konkretnih životnih iskustava. To ne znači da klasični darovi zapakirani ispod bora nisu dobri ili potrebni, samo znači da uz njih ne zaboravimo dodati sve ono čija vrijednost nema cijenu.

Literatura:

• Chapman, G. i Campbell, R. (2020). Pet jezika ljubavi djece. Verbum.
• Cigić Gavrilović, D. (2016). Zahvalnost kao prediktor subjektivnog blagostanja. Sveučilište u Novom Sadu.
• Miljković, D. i Rijavec, M. (2006). Kako biti bolji. IEP.d.o.o.
• Rijavec, M., Miljković, D. i Brdar, I. (2008). Pozitivna psihologija: znanstveno istraživanje ljudskih snaga i sreće. IEP-D2.