2716 Views

Iskustvo Helen Doron učitelja – Što su me sve moji učenici naučili

Čini mi se da sam engleski jezik voljela, kako bi se reklo, otkad znam za sebe. A možda i malo prije toga, jer iako nemam sjećanja na svoje prve susrete s engleskim jezikom, ostali su osjećaji koje su ti susreti budili. Sjećam se da sam gledala dječje programe na engleskome iako se ne sjećam kako su izgledali ni o čemu su likovi govorili. Ono što je ostalo bilo je to što sam ih gledala s mamom i obje smo bile sretne. Isto tako, sjećam sam kako me djed vodio na engleski i kako je bio ponosan kada bi on, koji je rođen u Kanadi, mogao sa mnom izmijeniti nekoliko rečenica na jeziku koji je i sam govorio kao dijete. Sjećam se i svoje prve teacher, koju sam neizmjerno voljela. Nezaboravni su pozitivni osjećaji vezani za engleski jezik, a koji su probudili želju za učenjem i nekih drugih jezika.

Kakve sve to veze ima s mojim radim u Helen Doron školi? Djeca koju ovdje učim uglavnom su mala i osjećaj koji za njih budi učenje engleskog važan im je, kao što je bio važan i meni. Zaigranost, veselje, topla atmosfera i naravno  povjerenje prema učitelju ono je što ova škola želi postići, i to je upravo ono što i sama smatram neizmjerno važnim. Vrlo sam brzo shvatila koliko je važno pružiti im mnoštvo različitih aktivnosti tako da svatko od njih može uživati u onome što najviše voli. Za neke je to trčanje i skakanje, za druge bojanje i lijepljenje naljepnica. Svako dijete je drugačije i važno mi je pronaći način da se njihovi karakteri uvaže. Također, djeca jako vole dijeliti svoje interese i iskazivati što vole a što ne. Uvijek im je drago kada ih pitam koja im je omiljena boja ili koje životinje najviše vole. I dok sam pokušavala naučiti što sve moji učenici vole i kako im na najbolji način pristupiti, oni su me naučili i više od toga.

U Helen Doron školi radim godinu i pol dana. Iako se to na prvi pogled ne čini puno, u tih godinu i pol stane zaista jako puno toga, najviše zahvaljujući upravo djeci. Sretna sam što sam od prvoga dana rada imala priliku raditi s različitim uzrastima – moji najmlađi na Baby’s Best Start grupi imali su tek nekoliko mjeseci, a najstarija učenica u mojoj Teen Talent grupi bila je u sedmom razredu osnovne škole. U istom radnom danu imala sam bebe koja još nisu naučile govoriti i djecu s kojom sam mogla pričati o najrazličitijim temama na engleskom jeziku. I baš svaka grupa me nešto naučila.

Bebe su mi se činile kao najveći izazov. Nikada prije nisam se susrela s tečajem engleskog jezika za djecu koja još nemaju ni godinu dana. Međutim, bebe su mi vrlo brzo pokazale koliko toga mogu upiti. Iako još nisu mogli govoriti, a neki do kraja školske godine nisu ni prohodali, jasno su pokazali da prepoznaju pjesmice koje smo slušali na satu. Ljuljuškanje, osmjesi i mahanje došli su jako brzo i jako prirodno. Oni tek malo stariji, polaznici tečaja Toddler’s Best Start, naučili su me da ne postoje lagane i teške riječi. Pokazali su mi da nije neobično da ih upravo jedna od riječi koje ne susrećemo često najviše zainteresira i da upravo ona bude jedna od prvih koje će ponoviti i zapamtiti. Tako je jednu djevojčicu, koja je inače vrlo tiha, baš zainteresirao „scarab“ i ponosno je svojoj mami odnijela sličicu kukca koju je pronašla, ponosno izgovarajući njegovo ime.

Učenici su me naučili i da budem kreativnija i spontanija. Ponekad pomno pripremljena aktivnost odlično uspije u jednoj grupi, ali u drugoj zahtjeva nekakvu preinaku. Naučili su me da primjećujem detalje koji im mnogo znače. Primijetiti da dječak na majici ima Spider-mana čini veliku razliku. Od mrzovoljnog dječaka koji baš i nije htio ostati na satu pretvorio se u dječaka koji je uzbuđen jer može reći nešto o svom omiljenome junaku.

Jedan vragolasti četverogodišnjak naučio me što znači biti odlučan. Bio je to sat kada je odlučio biti dobar. Drugi dječak ga htio je potaknuti da napravi nešto što bi ga zabavilo. Nije još bio ni počeo sat kada mu primaknuo i šapnuo: „’Ajde, reci guza!“ Vragolasti dječak se okrenuo i ozbiljno mu priopćio: „Ja sam odlučio biti dobar.“

Poseban je osjećaj vidjeti djecu nakon ljetnih praznika i shvatiti koliko su zapravo napredovali. Moja Fun with Flupe grupa (djeca od četiri godine) prošle je godine počela učiti engleski. Kada su se ove godine vratili s ljetnih praznika, jedna od riječi koje smo ponavljali bila je nebo. Nakon što sam izgovorila „sky“ djevojčica iz grupe je dodala: „And there are clouds.“ Bio je to tek jedan u nizu komentara u tih 45 minuta. Kada sam ih pohvalila kako dobro znaju engleski, dječak iz grupe je dodao: „I also know Spanish.“ „You know Spanish?“ odvratila sam. „Yes, I know Spanish. Buenas dias, mi amor!“ odgovorio je ponosno. On se s praznika vratio i sa novom uzrečicom „No way!“ i dokazao mi koliko lako djeca mogu upiti nove riječi jednom kad počnu slušati i prepoznavati sve više engleskog jezika.

Moja Teen Talent grupa naučila me zaista mnogo toga. Pokazali su mi koju glazbu slušaju, preporučili mi kompjuterske igrice, komentirali filmove koje su vidjeli u kinu. Jako sam sretna što vole sa mnom dijeliti svoje interese. Nikada neću zaboraviti dječaka koji je taj dan malo kasnio na sat. Bilo je to te nekoliko dana nakon što je izašao najnoviji film o Avengerima. Odmah s vrata, još zadihan jer je trčao, pitao me jesam li već pogledala film. Naučili su me da svaka tema može postati zanimljiva kada se poveže s nečim što im je blisko. A blisko im je zaista mnogo toga.

Svi su mi moji učenici pokazali koliko je važno smijati se zajedno. Nešto naizgled obično, kao što je igra memory, može postati trenutak kada se grupa istinski poveže i kada svi zajedno razvijemo jedno divno prijateljstvo. Trenutci u kojima se svi zajedno zabavljemo trenutci su koji će oblikovati njihov odnos prema engleskom jeziku. U isto vrijeme, za mene su to trenutci koje ću zauvijek pamtiti. Dok sam se trudila svoje učenike naučiti engleski jezik, oni su me, bez da su se trudili, u mnogočemu obogatili. Radujem se što ću i dalje promatrati kako napreduju i rastu, i veselim se onima koje ću tek upoznati.

Teacher Irena, Helen Doron škola Split

2717 Views

Iskustvo Helen Doron učitelja – Što su me sve moji učenici naučili

Čini mi se da sam engleski jezik voljela, kako bi se reklo, otkad znam za sebe. A možda i malo prije toga, jer iako nemam sjećanja na svoje prve susrete s engleskim jezikom, ostali su osjećaji koje su ti susreti budili. Sjećam se da sam gledala dječje programe na engleskome iako se ne sjećam kako su izgledali ni o čemu su likovi govorili. Ono što je ostalo bilo je to što sam ih gledala s mamom i obje smo bile sretne. Isto tako, sjećam sam kako me djed vodio na engleski i kako je bio ponosan kada bi on, koji je rođen u Kanadi, mogao sa mnom izmijeniti nekoliko rečenica na jeziku koji je i sam govorio kao dijete. Sjećam se i svoje prve teacher, koju sam neizmjerno voljela. Nezaboravni su pozitivni osjećaji vezani za engleski jezik, a koji su probudili želju za učenjem i nekih drugih jezika.

Kakve sve to veze ima s mojim radim u Helen Doron školi? Djeca koju ovdje učim uglavnom su mala i osjećaj koji za njih budi učenje engleskog važan im je, kao što je bio važan i meni. Zaigranost, veselje, topla atmosfera i naravno  povjerenje prema učitelju ono je što ova škola želi postići, i to je upravo ono što i sama smatram neizmjerno važnim. Vrlo sam brzo shvatila koliko je važno pružiti im mnoštvo različitih aktivnosti tako da svatko od njih može uživati u onome što najviše voli. Za neke je to trčanje i skakanje, za druge bojanje i lijepljenje naljepnica. Svako dijete je drugačije i važno mi je pronaći način da se njihovi karakteri uvaže. Također, djeca jako vole dijeliti svoje interese i iskazivati što vole a što ne. Uvijek im je drago kada ih pitam koja im je omiljena boja ili koje životinje najviše vole. I dok sam pokušavala naučiti što sve moji učenici vole i kako im na najbolji način pristupiti, oni su me naučili i više od toga.

U Helen Doron školi radim godinu i pol dana. Iako se to na prvi pogled ne čini puno, u tih godinu i pol stane zaista jako puno toga, najviše zahvaljujući upravo djeci. Sretna sam što sam od prvoga dana rada imala priliku raditi s različitim uzrastima – moji najmlađi na Baby’s Best Start grupi imali su tek nekoliko mjeseci, a najstarija učenica u mojoj Teen Talent grupi bila je u sedmom razredu osnovne škole. U istom radnom danu imala sam bebe koja još nisu naučile govoriti i djecu s kojom sam mogla pričati o najrazličitijim temama na engleskom jeziku. I baš svaka grupa me nešto naučila.

Bebe su mi se činile kao najveći izazov. Nikada prije nisam se susrela s tečajem engleskog jezika za djecu koja još nemaju ni godinu dana. Međutim, bebe su mi vrlo brzo pokazale koliko toga mogu upiti. Iako još nisu mogli govoriti, a neki do kraja školske godine nisu ni prohodali, jasno su pokazali da prepoznaju pjesmice koje smo slušali na satu. Ljuljuškanje, osmjesi i mahanje došli su jako brzo i jako prirodno. Oni tek malo stariji, polaznici tečaja Toddler’s Best Start, naučili su me da ne postoje lagane i teške riječi. Pokazali su mi da nije neobično da ih upravo jedna od riječi koje ne susrećemo često najviše zainteresira i da upravo ona bude jedna od prvih koje će ponoviti i zapamtiti. Tako je jednu djevojčicu, koja je inače vrlo tiha, baš zainteresirao „scarab“ i ponosno je svojoj mami odnijela sličicu kukca koju je pronašla, ponosno izgovarajući njegovo ime.

Učenici su me naučili i da budem kreativnija i spontanija. Ponekad pomno pripremljena aktivnost odlično uspije u jednoj grupi, ali u drugoj zahtjeva nekakvu preinaku. Naučili su me da primjećujem detalje koji im mnogo znače. Primijetiti da dječak na majici ima Spider-mana čini veliku razliku. Od mrzovoljnog dječaka koji baš i nije htio ostati na satu pretvorio se u dječaka koji je uzbuđen jer može reći nešto o svom omiljenome junaku.

Jedan vragolasti četverogodišnjak naučio me što znači biti odlučan. Bio je to sat kada je odlučio biti dobar. Drugi dječak ga htio je potaknuti da napravi nešto što bi ga zabavilo. Nije još bio ni počeo sat kada mu primaknuo i šapnuo: „’Ajde, reci guza!“ Vragolasti dječak se okrenuo i ozbiljno mu priopćio: „Ja sam odlučio biti dobar.“

Poseban je osjećaj vidjeti djecu nakon ljetnih praznika i shvatiti koliko su zapravo napredovali. Moja Fun with Flupe grupa (djeca od četiri godine) prošle je godine počela učiti engleski. Kada su se ove godine vratili s ljetnih praznika, jedna od riječi koje smo ponavljali bila je nebo. Nakon što sam izgovorila „sky“ djevojčica iz grupe je dodala: „And there are clouds.“ Bio je to tek jedan u nizu komentara u tih 45 minuta. Kada sam ih pohvalila kako dobro znaju engleski, dječak iz grupe je dodao: „I also know Spanish.“ „You know Spanish?“ odvratila sam. „Yes, I know Spanish. Buenas dias, mi amor!“ odgovorio je ponosno. On se s praznika vratio i sa novom uzrečicom „No way!“ i dokazao mi koliko lako djeca mogu upiti nove riječi jednom kad počnu slušati i prepoznavati sve više engleskog jezika.

Moja Teen Talent grupa naučila me zaista mnogo toga. Pokazali su mi koju glazbu slušaju, preporučili mi kompjuterske igrice, komentirali filmove koje su vidjeli u kinu. Jako sam sretna što vole sa mnom dijeliti svoje interese. Nikada neću zaboraviti dječaka koji je taj dan malo kasnio na sat. Bilo je to te nekoliko dana nakon što je izašao najnoviji film o Avengerima. Odmah s vrata, još zadihan jer je trčao, pitao me jesam li već pogledala film. Naučili su me da svaka tema može postati zanimljiva kada se poveže s nečim što im je blisko. A blisko im je zaista mnogo toga.

Svi su mi moji učenici pokazali koliko je važno smijati se zajedno. Nešto naizgled obično, kao što je igra memory, može postati trenutak kada se grupa istinski poveže i kada svi zajedno razvijemo jedno divno prijateljstvo. Trenutci u kojima se svi zajedno zabavljemo trenutci su koji će oblikovati njihov odnos prema engleskom jeziku. U isto vrijeme, za mene su to trenutci koje ću zauvijek pamtiti. Dok sam se trudila svoje učenike naučiti engleski jezik, oni su me, bez da su se trudili, u mnogočemu obogatili. Radujem se što ću i dalje promatrati kako napreduju i rastu, i veselim se onima koje ću tek upoznati.

Teacher Irena, Helen Doron škola Split