Kojim jezikom ljubavi govori moje dijete?

Kad nekoga volimo, obično mu imamo potrebu pokazati koliko ga volimo i koliko nam je važan. Način na koji to činimo najčešće je onaj način na koji sami najlakše razumijemo i prihvaćamo da smo voljeni. Ti se načini nazivaju jezici ljubavi.

Pet jezika ljubavi su:

Tjelesni dodir
Riječi potvrđivanja
Kvalitetno vrijeme
Darovi
Djela služenja

Odrasle osobe, kao i djeca, imaju svoje primarne jezike ljubavi. To znači da određeni način iskazivanja ljubavi najlakše i najdublje dopire do njih. Drugim riječima, iskazivanje ljubavi na taj način najviše doprinosi osjećaju da smo voljeni.

Postojanje primarnog jezika ljubavi ne znači da se ostali jezici ljubavi trebaju prekrižiti. Potrebno je koristiti svih pet jezika ljubavi kako bi se održavao punim tzv. „emocionalni spremnik“, pogotovo kod mlađe djece.

Emocionalni spremnik predstavlja ljudsku potrebu da se osjeća voljeno pa razina napunjenosti spremnika simbolizira koliko se osoba osjeća ispunjeno ljubavlju od važnih osoba. Kada je emocionalni spremnik djeteta pun, dijete ima mogućnost normalno se razvijati i funkcionirati. S druge strane, dijete praznog emocionalnog spremnika sklono je razviti emocionalne ili ponašajne smetnje.

Emocionalni se spremnici mogu puniti samo bezuvjetnom ljubavlju jer iz nje dijete dobiva poruku da je voljeno i prihvaćeno zbog toga što jest, bez obzira na ono što učini ili ne učini. Ljubav koja postavlja pred njega uvjete i zahtijeva ispunjavanje očekivanja roditelja, teško da se može smatrati iskrenom ljubavlju.

Uvjetna ljubav šalje poruku djetetu da ne vrijedi samo po sebi, nego pod određenim okolnostima i uvjetima. To otežava izgradnju pozitivne slike o sebi i visokog samopoštovanja te posljedično ima negativan utjecaj na sve aspekte djetetova života.

Primarni jezici ljubavi roditelja i djece, kao i djece međusobno, ne moraju se podudarati. Zato je važno prepoznati svoj primarni jezik ljubavi te jezike ljubavi svoje djece kako bi im ljubav mogla biti pružena na način na koji će to najbolje razumjeti.

Prvi jezik ljubavi: Tjelesni dodir

Tjelesni dodir najjednostavniji je jezik ljubavi, a svakom je djetetu potreban od najranije dobi. Roditelji prirodno više dodira daruju novorođenčadi, no dodir je potreban i školarcima, pa čak i starijoj djeci. Jednako je potreban i dječacima kao i djevojčicama.

Tjelesni dodir podrazumijeva:

zagrljaje
poljupce
tapšanje po ramenima ili glavi
držanje za ruke
držanje u krilu
škakljanje
rukovanje
igre s dodirivanjem
njegovanje kada je dijete bolesno i dr.

Tjelesni dodir kroz fizičku bliskost djetetu donosi osjećaj povezanosti, prihvaćanja, sigurnosti, zaštite te utjehu. Česta je pojava da dijete koje se rastuži ili preplaši trči roditelju u zagrljaj ili da se u mlađoj dobi čvrsto drži za nogu roditelja kada se ne osjeća sigurno.

Iako je svakom djetetu tjelesni dodir od velike važnosti za razvoj, djeci kojima je to primarni jezik ljubavi igra još veću ulogu. Poneki roditelji imaju poteškoću u iskazivanju fizičke bliskosti zbog vlastitih okolnosti odrastanja ili svoje osobnosti, no važno je naglasiti da je za djecu tjelesni dodir neophodan.

Suprotnost od dodira koji iskazuje ljubav jest dodir koji iskazuje ljutnju i grubost. Koliko prvi oblik djetetu čini dobro, toliko mu drugi čini štetu. Udarci, pljuske, čupanje, odgurivanje i slični oblici negativnog korištenja fizičkog dodira štetni su kada je riječ o bilo kojem djetetu, a „pogubni“ kada je riječ o djetetu kojemu je tjelesni dodir primarni jezik ljubavi.

Drugi jezik ljubavi: Riječi potvrđivanja

Iskazati ljubav riječima ne podrazumijeva samo riječi: „Volim te!“ Ono obuhvaća puno više – riječi podrške, privrženosti, razumijevanja, ohrabrenja i pohvale.

Takve riječi mogu dugi niz godina ostati urezane u pamćenje vaše djece te pomoći u izgradnji pozitivne slike o sebi. Riječi potvrđivanja također su jezik ljubavi koji puni emocionalne spremnike, a posebno kod osoba kojima je to primarni jezik ljubavi.

Izgovorene ili napisane riječi imaju veliku snagu, a ta se snaga može koristiti i na pozitivan i na negativan način. Kao što lijepe riječi imaju snagu ohrabriti, utješiti i oraspoložiti dijete, tako riječi ispunjene srdžbom, zajedljivošću i ogorčenošću mogu emocionalno raniti dijete. Takve riječi u djetetu bude sumnju u svoje sposobnosti i vrijednost, pogotovo ako im je to primarni jezik ljubavi.

Kako ne bismo ranili i povrijedili svoju djecu, važno je paziti na način i riječi kojima im se obraćamo. Prirodno je da ponekad, frustrirani, ljuti i umorni od svega što nam se događa u životu, dođemo u priliku da sve istresemo na svoje dijete koje je u tom trenutku učinilo nešto što je bila kap koja je prelila čašu. Ponekad će to značiti da ćemo reći nešto što nismo htjeli ili na način na koji nismo htjeli, što je dokaz naše ljudskosti.

Kada se nađemo preplavljeni ljutnjom, važno je uspostaviti kontrolu nad njom kroz duboko disanje, kratkotrajno udaljavanje i sl. Kada pogriješimo, iskrenom isprikom djeci pokazujemo svojim primjerom da je u redu pogriješiti, ali i da je ispravno ispričati se i zamoliti oprost.

Čak i u pozitivnim riječima, važno je pronaći pravi način, vrijeme i mjeru. Prekomjerno i neprikladno korištenje riječi potvrđivanja može ostaviti dojam neiskrenosti, laskanja i pretjerivanja. Zbog toga je važno pratiti svoje dijete te prepoznati kada je zaslužilo pohvalu, kada će mu značiti podrška ili iskaz privrženosti, kada mu je potrebno ohrabrenje ili utjeha.

Prepoznavanje pozitivnih trenutaka zahtijeva više truda nego prepoznavanje pogrešaka. Korištenje riječi potvrđivanja ne znači potpuno ukidanje zabrana ili kritika. Pri zabranjivanju nečega djetetu, korisno je obrazložiti svoj odgovor na njemu razumljiv način uz usmjeravanje prema poželjnom ponašanju. Isto tako, pri upućivanju kritika važno je da budu izrečene na način da pritom odvojimo ponašanje od osobe djeteta – iako je pogriješilo, ono samo po sebi nije greška.

Treći jezik ljubavi: Kvalitetno vrijeme

Roditelji se često nalaze pred izazovima prezaposlenosti i trčanja za ispunjavanjem obaveza, pri čemu nekad ne ostane dovoljno vremena za posvetiti se djeci. Osim usputno provedenog vremena djeci je potrebno kvalitetno provedeno vrijeme u kojem je roditelj usredotočen na njih. Na taj način dobiva poruku da je bitno u životu roditelja.

„Ne budite žrtve žurbe. Mnogo toga što vam se sada čini hitnim, na duge staze neće biti nimalo važno. Ono što činite sa svojom djecom bit će uvijek važno. (Chapman i Cambell, 2020; str.66)“

Kvalitetno vrijeme može uključivati:

Kvalitetne razgovore
Zajedničke aktivnosti
Izlete i putovanja
Priče pred spavanje
Zajedničke obroke i dr.

Željno pažnje, dijete će je ponekada pokušati osigurati kroz neprimjereno ponašanje jer mu se čak i negativna pažnja čini boljom od nikakve. Djeci je obično bitnije da nešto rade zajedno s roditeljima nego što i gdje rade. Tako primjerice uživaju pomažući mami u pečenju kolača ili tati u poslovima oko kuće.

U situacijama kada su roditelji iz nekog razloga privremeno ili dugotrajno spriječeni provesti više vremena s djecom, važno je pokazati da im je svejedno stalo do zajedničkog vremena pa tako dogovoriti raspored ili plan kada bi i što mogli raditi kako bi to nadoknadili.

Četvrti jezik ljubavi: Darovi

Sva se djeca vesele darovima, no nekima su oni primarni jezik ljubavi. Osim skupih poklona, to su i sitnice koje nose poruku da je roditelj mislio na njih i da je prepoznao što će ih razveseliti. Pravi dar ne smije biti „plaća“ ili „mito“, već iskren iskaz ljubavi.

Česta je pojava da roditelji darovima pokušavaju nadomjestiti ostale jezike ljubavi ili pak obasipaju dijete s prevelikom količinom darova. Ponekad se dogodi i da u ljutnji iskazuju žaljenje zbog darovanog poklona. Na te načine umanjuju vrijednost dara kao iskaza ljubavi.

Peti jezik ljubavi: Djela služenja

Roditeljstvo za sobom nosi mnoštvo svakodnevnih situacija u kojima je potrebno služenje. No one ne moraju biti neizbježna dužnost već se mogu pretvoriti u iskaze ljubavi prema djeci, što će posebno značiti djeci kojima je to primarni jezik ljubavi. Prikazujući im služenje kao oblik djelovanja koje ne traži vlastitu korist, učimo ih da budu nesebični i spremni pomoći drugima.

Djela služenja ne znače da roditelj mora u svakom trenutku udovoljiti svakom djetetovom zahtjevu. Odrastajući, raste količina zadataka koje djeca mogu samostalno obaviti te ih je važno pritom osamostaljivati da ih u skladu s mogućnostima i obavljaju. Na taj ih način učimo samostalnosti, ali im i dajemo priliku da i sami služe.

Prepoznavanje primarnog jezika ljubavi

Za otkrivanje primarnog jezika ljubavi djece potrebno je vrijeme.

Ovdje je nekoliko načina prepoznavanja djetetovog primarnog jezika ljubavi:

Promatrajte način na koje ono izražava ljubav (posebno kod djece od 5. do 10. godine)
Obratite pozornost na ono što dijete najčešće traži od vas ili što vam najčešće prigovara
Dajte mu priliku da izabire između dvije opcije na različitim jezicima ljubavi

Jezici ljubavi i disciplina

Iskazivanje ljubavi ne znači izostanak discipline, naprotiv, ono je podrazumijeva. Kada je djetetov emocionalni spremnik pun, discipliniranje je olakšano jer smanjuje otpor i prkos kod djeteta.

Pri izboru metoda discipliniranja nije dobro koristiti onu koju podrazumijeva djetetov primarni jezik ljubavi kako mu ne bismo nanijeli dodatnu emocionalnu bol. Agresivne metode discipliniranja (npr. fizičko kažnjavanje) zakonom su zabranjene, ali i dokazano štetne u odgoju.

Također, u discipliniranju je važno „birati bitke“. Ponekad je potrebno pustiti manje važne bitke u odgoju kako biste sačuvali snagu i autoritet za one veće. Uz discipliniranje, važno je kroz iskaze ljubavi osigurati da se dijete osjeća voljeno čak i kada pogriješi.

Zaključno, poznavanje primarnog jezika ljubavi djece može uvelike pomoći u izazovima roditeljstva kao i zdravom razvoju djeteta. Za detaljniji prikaz teme preporučujem knjige Pet jezika ljubavi djece i Pet jezika ljubavi tinejdžera.

Literatura:

Chapman, G. (2019). Pet jezika ljubavi: Tajna ljubavi koja traje. Mozaik knjiga.
Chapman, G. i Campbell, R. (2020). Pet jezika ljubavi djece. Verbum.
Chapman, G. (2020). Pet jezika ljubavi tinejdžera. Verbum.