❄️ Prijave za zimski upisni rok u tijeku! ❄️ Upisi

Moje iskustvo rada prema Helen Doron metodi | Andrea Reljić Pekić , učiteljica u Helen Doron školi Zadar

Od malih nogu sam bila fascinirana engleskim jezikom i uvijek sam htjela znati više i bolje, redovito sam pjevušila pjesme na engleskom u tonu nekog svog jezika. Zasigurno je jedan od većih poticaja za produbljenje mog interesa za učenjem engleskog jezika bilo prijateljstvo s obitelji iz New Yorka te njihovom djecom koja su pričala samo engleski jezik, a s kojima sam provodila ljeta. Meni, radoznaloj pričalici, želja da s njima ravnopravno komuniciram bila je stvarno velika motivacija za učenjem. U nedostatku današnjih suvremenih alata kopala sam po rječnicima, sporazumijevala se doslovno nogama i rukama, ali nisam odustajala. Prema riječima moje mame već od osnovne škole sam tvrdila da ću jednog dana biti profesorica engleskog jezika, uvijek sam prijateljima nešto objašnjavala i tako je i postalo jasno da smo se ja i karijera profesora odabrale odavno.

U Helen Doron školi radim već četiri godine. Strast prema podučavanju se razvila prvog nastavnog ponedjeljka s prvom grupom Fun with Flupe uzrasta koja je ušla u moju učionicu, a sa mnom je i do danas. Ta radoznala i topla dječja lica, iskreni osmijesi i veselje zaista čine ovaj posao neprocjenjivim. Kao i kod vjerojatno svih učitelja-početnika i u meni je tinjala sumnja u kolikoj to mjeri djeca mogu usvojiti drugi jezik u mojoj učionici, koliko ih ja mogu naučiti u jednom satu od 45 min tjedno, mogu li ja zaista stvoriti tako prirodnu atmosferu poput one koju imaju prilikom usvajanja materinjeg jezika. Ali, djeca kao djeca, brzo dokažu u kolikoj mjeri mi odrasli vrlo lako zaboravimo njihove mogućnosti, a i vrlo često ih podcjenjujemo. Uz redovito slušanje pjesmica kod kuće te redovite dolaske na satove,  sve je zaista moguće i uspjeh je zagarantiran. Neka djeca su u našoj školi od njezina osnutka prije 8 godina i ja uvjereno tvrdim da su znanjem nevjerojatna, njihovo znanje engleskog jezika je jednako znanju hrvatskog, ponekad bi se usudila reći i bolje. Djeca koja mjesecima na satovima šute i onda se odjednom na satu predstave imenom čine sve ono što radimo i pripremamo itekako vrijednim. Roditelji me često pitaju znaju li njihova djeca išta i to pitanje me uvijek jako pogodi. Svako dijete zna, okruženo je engleskim jezikom na satovima, u najmanju ruku razlikuje ton engleskog i hrvatskog jezika.  Jedna od priča koja me uvijek nasmije, ali i podsjeti na genijalnost djece, je ona malene Korine koja je tada imala nepune dvije godine i njezine mame koja ju je da ju malo testira upitala kod kuće: Where are your socks?, a Korinin odgovor je bio: Yes! O čemu je riječ? Jednogodišnjakinja je prepoznala intonaciju i da je pitanje na engleskom jeziku i njezin odgovor je sukladno tome bio na engleskom jeziku iako ga do kraja možda odmah nije razumjela. Zar nije taj dječji mozak fascinantan?! Korina je danas, inače, velika pričalica i na hrvatskom i na engleskom jeziku!

Ono na što se isto ne smijem zaboraviti osvrnuti, jest socijalizacija djece koja se događa na satovima, prijateljstva koja se razvijaju, a najbolji dokaz je moja Paul Ward’s Adventures grupa (6. razred) koja je u istom sastavu još od predškolske dobi. Međusobno se pozivaju na rođendane, druže i dopisuju, njihova prijateljstva nadilaze naše satove jednom tjedno odavno. Dvogodišnjaci koje dijele igračke i uredno ih vraćaju nakon što se s njima poigraju zvuče skoro pa nemoguća priča, ali vjerujte mi da nije tako. Helen Doron škola osim što je škola engleskog jezika je i škola prijateljstava, druženja, veselja i puno malih, a velikih stvari za život i neprocjenjivo sam sretna što radim na tako lijepom mjestu.

Zamjenska slika
helendoronUrednik

Kategorije

Prijavite se na newsletter
Upisi
Koristimo kolačiće

Korištenjem naše web stranice potvrđujete da prihvaćate našu upotrebu kolačića. Ovdje možete saznati više o tome kako ih koristimo.

Više o kolačićima