Mozart kao terapija

Napisao: Michael Greger,dr.med. suradnik pri Američkom koledžu medicine zdravlja i životnog stila

Glazbu sviramo od ere Paleolitika prije 40 000 godina. Glazba kao vrsta terapije dokumentirana je već u biblijskim vremenima.  Prvi eksperiment koji je uključivao glazbu kao terapiju objavljen je 1914. u izdanju Časopisa američke medicinske udruge. Kao odgovor na pitanje zašto je postavio fonograf u operacijsku salu dok su njegovi pacijenti podvrgavani operacijama u potpuno svjesnom i budnom stanju, kirurg je objasnio kako je to „način smirivanja i odvraćanja pozornosti pacijenata od užasne situacije.“

Sada kada imamo anesteziju, glazba se koristi za smirivanje živaca pacijenata prije operacije. Obično se koriste supstance na bazi Valiuma poput midazolama (u prodaji poznat kao Versed), koji mogu imati niz nuspojava, pa čak i dodatno uznemiriti pacijenta. U Švedskoj je provedeno istraživanje u cilju određivanja ima li opuštajuća glazba veću moć ublaživanja nervoze od standardne doze midazolama. Istraživači su puštali Kenny G-ja čija je glazba znatno bolje djelovala od sedativa. Subjekti koji  su slušali gospodina G-ja bili su manje tjeskobni, imali niži puls i krvni tlak. Moguće je da je ovo prvi izvještaj o terapiji protiv tjeskobe koja ima ne samo jednak, već u nekim slučajevima i bolji učinak od ljekova na bazi benzodiazepina. Razlika u nuspojavama terapije glazbom i ljekovima je očita – ne postoji. Lagani jazz ne uzrokuje post-operativni mamurluk. Istraživači predlažu da umjesto midazolama radije koristimo glazbu.

Glazba također može smanjiti razinu tjeskobe i boli kod djece koja su podvrgnuta manjim operativnim  i dentalnim zahvatima, kod vađenja krvi i cijepljenja. Može čak smanjiti razinu boli kod pretraga leđne moždine. Ipak  Mozart se pokazao beskorisnim prilikom obrezivanja.

Nije potreban nasumičan kontroliran probni period kako bi se pokazalo da slušanje glazbe može biti opuštajuće. Da, recite mi nešto što ne znam. Pa opet, ako nekome s alergijom na lateks damo injekciju lateksa alergija će se manifestirati kroz veliku crvenu oteklinu. No ako ponovimo test nakon što je osoba slušala Mozarta 30 minuta oteklina će biti puno manja. Točnije, alergijska reakcija bit će znatno slabija. Ako mislite da je ovo suludo, pripremite se na još jedno iznenađenje: Beethoven nema isti učinak. Ispitanici su imali istu reakciju prije i poslije slušanja glazbe. Schubert, Hayden i Brahms također nisu djelovali u smanjenju alergijske reakcije. Moguće je da je navedeni efekt karakterističan samo za Mozarta.

Za sada Mozart funkcionira poprilično dobro, no što ako njegova glazba općenito djeluje na način da  suzbija našu imunološku reakciju? To ne bi bilo dobro. Isti istraživači ubrizgali su kemikaliju koja izaziva alergijsku reakciju i drugim ispitanicima, ne onima koji su alergični. U tom slučaju, Mozart nije djelovao. Izgleda kako može ublažiti samo patološku reakciju. Ako Vam se to ne čini dovoljno ludo, istraživači su također nakon vađenja krvi ispitanika bijele krvne stanice izložili alergenima te izmjerili reakciju. Bijele krvne stanice onih izloženih Mozartu čak su i izvan tjela ispitanika imale blažu reakciju od onih krvnih stanica koje su bile izložene Beethovenu. Zar to nije cool?

Glazba bi također mogla imati učinak na naš metabolizam. Ispitivanje koje je započelo studijom iz 2012. objavljenoj u časopisu Pedijatrija otkrila je da je  potrošak energije u stanju mirovanja (broj kalorija koje trošimo samo ležeći) niži u nedonoščadi koja je bila izložena Mozartu. Ovo bi moglo objasniti zašto su bebe izložene glazbi prije dobivale na težini te prije puštena kućama.

Povećanje težine je odlično za nedonoščad, ali ne nužno za odrasle osobe.  Može li slušanje glazbe usporiti naš metabolizam te pridonijeti debljanju?  Jedna studija pokazuje da isto nema efekta kod odraslih osoba. No istraživači su u ovom slučaju koristili Bacha, ne Mozarta. Bach ne uzrokuje ni pad potroška energije u stanju mirovanja kod nedonoščadi. Ovi podaci pokazuju da bi opisani efekt mogao biti više karakterističan za Mozarta nego za glazbu općenito.

Što ako slušamo glazbu po vlastitom izboru? Utječe li to na naš metabolizam? Nismo znali … sve do sada! Izgleda da slušanje glazbe u stvari potiče metabolizam, na način da trošimo u prosjeku 27.6 kalorija više po danu samo ležeći u krevetu. To je, doduše, tek šestina kalorijske vrijednosti M&M-a, tako da je bolje ustati te uz glazbu plesati ili vježbati. Glazba ne samo da potiče uživanje u tjelovježbi već i izvedbu –  postajući tako načinom poboljšanja atletskih vještina na legalan način!

Muškarci koji se bave bodybuildingom manje su entuzijastični zbog efekta glazbe. Nakon samo 30 minuta slušanja, razine testosterona opadaju do 14% kod mlađih muškaraca a povećavaju se i do 21 % kod mladih žena. Imaju li sve vrste glazbe ovakav učinak? Trideset minuta tišine nije imalo nikakav učinak na razinu testosterona, dok su Mozart, jazz, pop i Gregorijanski napjevi (svaka povezanost je slučajna ) redom smanjivali razinu testosterona. Kakav je učinak imalo pola sata slušanja glazbe po vlastitom izboru? Razina testosterona smanjena je za polovinu! Testosteron je opadao prilikom slušanja svih vrsti glazbe kod muškaraca, dok je kod žena rastao. Što se to događa? Naime, kod muškaraca testosteron je usko povezan s libidom, dominancijom i agresivnošću, dok nekim ženama testosteron raste više prilikom maženja nego samog spolnog odnosa. Možda smo evoluirali koristeći glazbu kako bi osigurali da se što bolje slažemo, nešto poput melodioznog hladnog tuša koji sve drži opuštenima.