Obitelj Velkovski voli Helen Doron učitelje

Marko je učenik Helen Doron škole, ima tri godine i živi s mamom Olgicom u Velikoj Gorici, malom gradu u blizini glavnog grada Hrvatske, Zagreba. Olga je farmaceut i svoju obitelj opisuje kao „malu, ali punu ljubavi. Marko i ja živimo sami u stanu, a moja majka, otac i sestra žive blizu nas i viđamo se svaki dan!“

Marko je počeo učiti engleski jezik prošle godine, kada je napunio dvije godine. Njegova majka se prisjeća početaka, „Čula sam za Helen Doron školu i svidjela mi se ideja učenja kroz igru.” Markova mama je sada jako sretna što ga je odlučila upisati u školu. „Jako sam zadovoljna s nastavom. Marko je u početku bio sramežljiv i nije htio sudjelovati. Ali njegova učiteljica Kristina je bila jako strpljiva i brižna. Uvijek pokušava iz djece izvući maksimum i odlična je kada ih treba zainteresirati. Sati su uvijek zabavni i puni novih riječi tako da je učenje lako. Marku nije trebalo dugo da počne odgovarati na pitanja teacher Kristine i uživati u nastavi. Sada jedva čeka pokazati što može napraviti i reći. Ponekad nije raspoložen za odgovaranje na pitanja, ali kao mala spužvica je i iznenađena sam koliko „pokupi” tijekom nastave. Voli nove igre, voli što se može igrati vodom i loptama ili dobiti malu nagradu na kraju svakog sata.”

Markova mama je zadovoljna njegovim napretkom. „Može se prebaciti s hrvatskog na engleski bez problema i može slagati jednostavne rečenice na engleskom. Mislim da je to puno za trogodišnjaka!”

Olgica kaže da je učila engleski u srednjoj školi ali to je „bilo davno. Nemam puno prilike pričati na engleskom zato koristim priliku da ga pričam s Markom i pomognem mu da nauči, tako i ja vježbam.”

Zašto ova mama iz Hrvatske smatra engleski jezik toliko bitnim za svoje dijete?

„U današnjem svijetu, bez engleskog ne možete uspjeti. Sve oko nas vezano je uz engleski jezik. Računala, pametni telefoni, igre, televizija, reklame, navikli smo oslanjati se na engleski. Želim dati svom djetetu priliku da bude najbolji. Znanje engleskog je nešto što će mu trebati u životu.“ Olgica vidi razliku između Helen Doron metode i drugih metoda poučavanja engleskog jezika. „Djecu se ne forsira da uče ili ponavljaju. Nema sjedenja na stolicama ili strogog kurikuluma. Kroz igru djeca slobodno uče svojim tempom. Roditelji su im uvijek blizu tako da se osjećaju sigurno i motivirano. Tako moj sin uči bez pritiska, sjedi na podu, skače po učionici, pjeva i pleše. Istovremeno lako uči novi vokabular.”

Oduševljeno zaključuje, „Što čini Helen Doron metodu drukčijom i boljom? Glavni fokus je na djetetu, učitelji su ljubazni i stalo im je, nema stresa, a napredak je nevjerojatan. Osmjeh na licu mog djeteta kada dobije pohvalu od svoje učiteljica Kristine i radost i smijeh koji ispuni učionicu…to je nešto dragocjeno.”