Priča o… Đurđici

Sigurna sam da se svi Helen Doron centri za učenje engleskog jezika mogu podičiti toplinom i zajedništvom koji se razviju između polaznika i njihovih teachera, no Helen Doron prostori u Cresu odišu posebnim… „jezivim“… trncima. U Cresu nemamo samo Flupea, Paula Warda, Didi i ostalu ekipu, već i – Đurđicu.

Priča o Đurđici započinje jednog burovitog zimskog otočnog dana…

Novopečena teacherica Dafne veselo je dočekala PWE (Paul Ward Explores) grupicu osnovnoškolskih četvrtaša te ih upitala kako su proveli dan. Učenici su uzbuđeno, sa smiješkom, ispričali kako su toga dana za vrijeme velikog odmora u osnovnoj školi prizivali duha Charlieja. Pohvalili su se kako su pritom uspješno koristili engleski jezik (Charlie, do you like bananas? Have you got a girlfriend?). Teachericu Dafne oblio je hladan znoj, ali zadržala je profesionalni osmijeh i sasvim elegantno usmjerila učeničku pažnju na predstojeće aktivnosti (…Uhm. Okay. Right. Let’s take a look at exercise 1.)

Sat je išao svojim tijekom, kadli jače zapuhne bura, a stara drvenarija zgrade zloslutno zaškripi.

Teacher! Što je to bilo?!

            Teacherica upućuje umirujuć osmijeh i – kao zreo i odrastao, odgovoran i promišljen pedagoški radnik – ide zezati:

I don’t know. Maybe it’s Charlie…

Jedna učenica brzo ispravlja dezinformaciju:

Ne, ne, teacher, to vam je Đurđica.

            Druga, primijetivši teacheričin blijed pogled, nadodaje:

Ma da, Đurđica vam je na trećem katu.

            Helen Doron učionica nalazi se na drugom katu zgrade Zajednice Talijana, zgrade koja je, u samom središtu grada Cresa, dugi niz godina (cijelo teacheričino djetinjstvo) bila služila kao ambulanta – te je stoga, u teoriji, pogodno tlo za barem jednu jezivoću.

Teacher Dafne je, dakle, smušeno treptala u osupnutoj tišini.

Prvo, duh je u zgradi?

Drugo, učenice ju o toj činjenici informiraju sasvim ležernim, opuštenim tonom?

Treće, zove se Đurđica?! Ime je posve atipično u kvarnerskom kontekstu otočne zajednice (Ajde da je Giannina…).

Teacher je pomalo i uvrijeđena, ako ćemo iskreno – jer joj je u njezinih 26 godina potpuno promaklo Đurđičino postojanje, dok 9-godišnji klinci o tom novootkrivenom duhu progovaraju kao o dobrom, starom poznaniku.

Iz situacije se izvlači vješto i glatko: Now, look here. Paul says that…

Učenici se smireno vraćaju aktivnosti u tijeku i zaigrano rješavaju zadatak, dok teacher Dafne grozničavo u glavi vrti novodobivene informacije.

Trebalo je dobrih 5 minuta prevrtavanja da teacher skuži kako su učenice rekle da se na trećem katu zgrade održavaju satovi jiu-jitsua (đu-đica!) i kako stari drveni podovi često zaškripe pod tjelesima u slobodnom, borilačkom padu.

Otad se, evo, veselo prisjećamo i s prijateljima dijelimo naš susret s Đurđicom – prijateljskim duhom koji nam je postao maskota.

Đurđica nas povremeno posjeti, u vjetrovita zimska poslijepodneva, kad brzo pada mrak i povremeno izbaci struja. No uvijek ju dočekamo s velikim osmijesima, kao staru prijateljicu.

Jer ona je naša. Đurđica. 😊

– teacher Dafne