Što je za ručak? – Mobitel!

Paula Pedić Duić, mag.psych.

Sigurna sam da većina nas u djetinjstvu nije voljela okusno specifične hrane poput
brokule, kelja ili različitih vrsta ribe, ali naši su roditelji znali da su baš ove namirnice
bogate vitaminima i mineralima nužnim za uspješan rast i razvoj pa bi nas “prisilno”
hranili njima. Moderni roditelji u ovom “prisilnom” hranjenju imaju malu pomoć:
mobitele. Novi trend prilikom hranjenja je djeci dopustiti korištenje mobitela ili čak
samoinicijativno puštati pjesmice i crtiće na mobitelu djeci dojenačke dobi. Mobitel je
izvrstan distraktor za vrijeme hranjenja i naizgled se ovaj trend doima win-win situacijom
i za roditelje i za djecu. Neću negirati kratkoročne beneficije hranjenja uz mobitel, ali
opetovana i dugoročna primjena ove strategije može ostaviti niz posljedica na dječji
razvoj, a neke od njih su:

1. Uparivanje mobitela s jelom
Konstantnto uparivanje jela s mobitelom može doprinijeti stvaranju ovisnosti o
mobitelu mehanizmima operantnog uvjetovanja. Naime, dijete doživljava mobitel
poticajem za hranjenje, odnosno pozitivnom posljedicom svoje akcije (hranjenja).
Prvo što će se dogoditi jest da će dijete vrlo teško pristati na jelo bez pozitivnog
potkrepljenja (mobitela) na koje je naviklo. Uz to, recentna znanstvena
istraživanja pokazuju da korištenje mobitela ima veću incentivnu vrijednost od
samog hranjenja. Drugim riječima, dijete će radije kao nagradu za uspješno
dovršeno jelo odabrati mobitel, nego čokoladu. To znači da korištenje mobitela
ima “opasno” visoku incentivnu vrijednost i da ih ne treba koristiti kao pozitivno
potkrepljenje, a pogotovo ne kod čestih i važnih aktivnosti kao što je hranjenje.

2. Interakcija s ekranom smanjuje socijalnu interakciju za stolom
Uz prethodno spomenuto operantno uvjetovanje, djeca različita ponašanja uče i
socijalnim učenjem. Jedan vid socijalnog učenja je učenje promatranjem. Ako
cijela obitelj zajedno jede za stolom, bez korištenja ekrana i objed provodi u
razgovoru, to stvara plodno tlo za dječje promatranje i učenje bontona za stolom.
Kakve norme dijete može naučiti za stolom kada “zuri” u ekran? Kako može
proširiti svoj rječnik ako nema međusobnog razgovora?

3. Gušenje?
Djeca koja koriste mobitel za vrijeme hranjenja manje obraćaju pažnju na okus i
miris hrane te veličinu zalogaja. Uz to, različit sadržaj na mobitelu može pobuditi
različite emocije i reakcije djeteta. Uzevši u obzir ove dvije teze, može se dogoditi
da dijete nesvjesno uzme prevelik zalogaj hrane, a paralelno s tim doživi ushit iz
sadržaja na mobitelu pa hrana umjesto u jednjak, ode u dišne putove. Hranjenje,
iako svakodnevna, treba biti fokusirana aktivnost koja je sama sebi svrhom.

Što možemo ponuditi djetetu osim mobitela?

1. Raznolikost i kreativnost na tanjuru
Ako vaše dijete ne voli brokulu, pokušajte je ukomponirati na tanjur kao stabla ili
šumu. Napravite priču od tanjura. Uključite različite namirnice i poigrajte se s
njihovim rasporedom na tanjuru.

2. Zajednička priprema hrane
Uključite vaše dijete u pripremu jela, a pogotovo u pripremu jela s namirnicama
koje ne voli. Ako uspijete od toga stvoriti za dijete pozitivan događaj, ono će tu
namirnicu početi povezivati s pozitivnim emocijama i veća je vjerojatnost da će je
htjeti pojesti (ili makar probati!).

3. Nagrada!
Provjerena i najbolja metoda poticanja vašeg djeteta na njemu mrske aktivnosti.
Pripazite samo da nagrada za pojedeno jelo ili za nekorištenje mobitela nije neka
materijalna stvar. Potaknite intrinzičnu motivaciju kod djece nagrađujući ih
izletima u prirodu, čitanjem, pohvalom.