Utjecaj stranog jezika na inteligenciju djeteta

U suvremenom, globaliziranom društvu sve se više inzistira na dvojezičnosti. Smatra se da je više od polovine svjetske populacije dvojezično (Grosjean, 2010.). Na dvojezičnost se gotovo bez izuzetka pozitivno gleda, iako nije uvijek bilo tako. Naime, istraživanja dvojezičnosti isprva su upućivala na nepovoljne posljedice poput slabijeg rječnika, mentalne zbrke i niže inteligencije. Međutim, najnovija znanstvena istraživanja pokazuju brojne prednosti dvojezične djece, primarno vidljive na tradicionalnim testovima kognitivnih sposobnosti. Naravno, računica nije tako jednostavna. Blagotvoran učinak dvaju jezika na dječju inteligenciju ovisi i o samom djetetu, sredini u kojoj odrasta, načinu na koji uči strani jezik te mnogim drugim faktorima. 

Istraživanja inteligencije kod dvojezične djece

 Jedno od prvih istraživanja koje je ukazalo na bolji učinak dvojezične djece na testovima inteligencije je ono Peala i Lamberta iz 1962. godine. Pokazalo se da su dvojezična djeca posebno uspješna na testovima koji zahtijevaju mentalnu rotaciju i organizaciju. Kasnija istraživanja pokazala su i bolje sposobnosti dvojezične djece u rješavanju jezičnih problema, odnosno metajezičnoj svijesti (Bialystok, 1988.). Primjerice, dvojezična djeca lakše i učinkovitije određuju vršitelja radnje u rečenicama koje nemaju redoslijed subjekt – predikat – objekt (npr. Veroniku je zvala mama). Osim na zadacima verbalne inteligencije, dvojezična djeca bolje rješavaju i neverbalne probleme koji zahtijevaju od sudionika da ignoriraju ometajuće informacije prilikom izvršavanja zadataka (Bialystok i suradnici, 2009.).  Primjer takvog zadatka bio bi da se djeci na ekranu prikazuju parovi slova. Za svaki par koji u sebi ne sadrži slovo A trebaju što brže stisnuti tipku space , a za svaki par u kojem je barem jedno od slova A trebaju što brže stisnuti enter.

Prikaz zadatka mentalne rotacije (adaptirano prema Kanazawa university)

Nguyen je 2017. provela istraživanje kojim je ispitivala opću inteligenciju dviju skupina djece: onih koji su u školi pohađali dvojezični program i onih koji su pohađali nastavu samo na jednom jeziku. Djecu su ispitali dva puta u razmaku od 7 mjeseci. Rezultati su pokazali da je kod obje skupine djece došlo do povećanja inteligencije, ali je to povećanje bilo veće kod skupine koja je pohađala dvojezični program.

Što je to u dvojezičnosti da pospješuje inteligenciju?

Inteligencija je jako kompleksan pojam. O tome govori i činjenica da gotovo postoji onoliko definicija inteligencije koliko postoji istraživača inteligencije. Mnogobrojne su i podjele inteligencije pa se nekad govori o verbalnoj i neverbalnoj inteligenciji, općoj inteligenciji i specifičnim faktorima ili pak o kristaliziranoj i fluidnoj inteligenciji. S obzirom na to, jasno je da je nemoguće jednoznačno odrediti neuralne korelate inteligencije. Međutim, ako se držimo Boringove (1923.) definicije inteligencije prema kojoj je ona ono što mjere testovi inteligencije, a pritom koristimo testove koji mjere generalni (opći) faktor inteligencije, vidjet ćemo kako su najaktivniji dijelovi mozga prilikom rješavanja zadatka iz takvih testova oni u parijetalno – frontalnim regijama. S druge strane, najnovija znanstvena istraživanja pokazala su povećanu mozgovnu aktivnost upravo tih regija kod dvojezične djece. Drugim riječima, moguće je da učenje i znanje stranog jezika stimulira dijelove mozga važne i za inteligenciju.

Adaptirano prema Mayo Foundation for medical education and research

Koji je najbolji način učenja stranog jezika?

Ako je dvojezičnost povezana s dječjom inteligencijom, potrebno je sagledati metode učenja stranog jezika. Možda ne postoji najbolja ili univerzalna metoda koja bi odgovarala svakom djetetu jer svako je dijete biće sui generis, s različitim ciljevima, željama i dispozicijama, ali svaka bi metoda učenja trebala biti prilagođena djetetovom uzrastu i biti usmjerena na dječje potrebe – potrebe za stvaralaštvom, kreativnošću i pozitivnom evaluacijom. Upravo tako djeluje Helen Doron metoda učenja jezika, čiji je primarni cilj stvoriti pozitivno i poticajno okruženje za svako dijete. Ova metoda imitira način na koji djeca uče materinji jezik i na taj način prilagođava sadržaj svakom razvojnom razdoblju.