Nedavna istraživanja potvrđuju povezanost između fizičke aktivnosti i pojačanog kognitivnog funkcioniranja u djece, odraslih osoba srednje dobi, čak i starijih osoba. Vježbanje izgrađuje mišiće, poboljšava koordinaciju, jača imunitet, ubrzava metabolizam, poboljšava raspoloženje i aktivira rad mozga. Dakle, ima nade za nas – ako se nastavimo kretati!
Srećom, naša djeca ne moraju ići u teretanu, uzimati satove vježbanja ili privatne trenere kako bi preoblikovala svoja tijela, već je dovoljno da čine ono što djeca čine najbolje – da se igraju! Kako se djeca brzo naviknu na postavljene rutine, djetinjstvo je najbolje i najlakše vrijeme da djeci usadimo zdravu naviku aktivne igre.
Dojenčad i mala djeca u ovoj fazi razvoja otkrivaju kako njihova tijela funkcioniraju. Djeca trebaju biti rasterećena od raznih dječjih pomagala kao i prečestog namještanja njihovog položaja od strane odraslih tako da mogu na siguran i prirodan način pronaći ravnotežu te se početi oslanjati na svoje urođene sposobnosti. Izazov za roditelje je sljedeći – više vjerovati, a manje podučavati (jer podučavati znači ometati). Potrebno je imati povjerenja i pustiti dijete da pokaže ono što može i to u praksi.
Omogućujući slobodno kretanje ustvari znači – zaboraviti sjedalice, ljuljačke, skakače i hodalice, ograničiti korištenje nosača i kolica i svega drugoga što ograničava naše dijete ili obavlja radnje umjesto njega.
Ležanje na leđima dojenčadi dopušta maksimalnu mobilnost (možete i sami probati leći potrbuške i vidjeti koliko su pokreti ograničeni u tom položaju). U prvih nekoliko tjedana, djeca ne trebaju puno prostora, ali njihova zona za sigurnu igru treba rasti paralelno s njima samima kako bi i dalje imala dovoljno prostora za kretanje. Kad god je to moguće, najbolja opcija za igru je siguran vanjski prostor.
Navest ćemo neke neposredne i dugoročne koristi vježbanja za naše bebe:
1. Dobra tjelesna kondicija i prevencija pretilosti
Fizička aktivnost koja ne mora biti organizirana, već ona „besplatna“, kroz aktivnu igru pomaže u sprečavanju pretilosti. Značajno je lakše formirati zdrave navike kod naše djece kada su ona još malena, nego razbijati navike sjedilačkih i pasivnih aktivnosti kada su djeca školske dobi. Pružiti bebama dovoljno vremena za igru neće riješiti ovaj kompleksan izazov, ali je korak u pravom smjeru i nešto je što svi možemo učiniti.
2. Kognitivno funkcioniranje
Želja je svakog roditelja da su mozak i kognitivne funkcije kod njegovog djeteta visoko razvijene. Nove studije svaki tjedan potvrđuju pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na kapacitet pažnje, uspješnost, rezultate testova i pamćenje. Dakle, dopustimo našoj djeci da iskoriste ove mogućnosti.
3. Prehrana, san i probava
Kada dijete ima prostora micati svoje udove, protezati leđa i na kraju preokretati se na stranu i puzati, ono jede i spava bolje, a ima i bolji rad crijeva. Kao što mnogi od nas znaju, te prednosti fizičke aktivnosti nastavljaju se i u odrasloj dobi.
4. Samopouzdanje i autonomija
Naše se bebe rađaju kao potpuno ovisna bića. Jedan od načina na koji mogu okusiti neovisnost i početi stjecati samosvijest jest kroz kretanje i igru koju same iniciraju. Dijete koje ima dovoljno prilika za eksperimentiranje i testiranje svojih fizičkih sposobnosti, bez pomoći odraslih, stječe vrlinu ustrajnosti u rješavanju problema. Učenje kako prevladati prepreke gradi samopouzdanje (primjer – konačno pronaći način kako pomaknuti tu ruku koja stalno zaglavi pod njegovom težinom kada se okrene na trbuh).
5. Skladnost pokreta, držanje i samouvjerenost
Svjetski poznata mađarska pedijatrica dr. Emmi Pikler je 1946. zagovarala prirodan tijek razvoja grube motorike – “ne miješanje” u razvoj zdravog djeteta. Pratila je razlike između djece koju su učili, namještali, pozicionirali i ograničavali pomoću uređaja kao što su dječja sjedala, šetači i ljuljačke te one djece koja su imala slobodu kretanja i razvijanja. Dr. Pikler je otkrila da prirodni pristup ne utječe samo na kvalitetu motornih vještina, već i na sva druga područja razvoja – na socijalne, emocionalne i kognitivne vještine pa čak i na razvoj karaktera. “Pikler bebe”, kako su djeca kojom se ona bavila bila nazvana, lako su se mogla razlikovati od druge djece po parkovima u Budimpešti jer su “staložena i graciozna, pažljiva i prijateljski nastrojena te samouvjereno neovisna“.
6. Sigurnost
Kad naše dojenče provede dan razvijajući svoje motoričke sposobnosti prirodnim putem, ono postaje uvježbano i duboko u doticaju sa svojim fizičkim sposobnostima. Tada dojenče ima bolju kontrolu nad svojim tijelom i bolje procjenjuje rizik nekih radnji. Ova djeca uče kako sigurno padati i sigurno ustajati te rijetko imaju ozbiljne fizičke nezgode.
7. Opuštanje, poboljšanje raspoloženja, jasnoća
Kretanje naših tijela nas može izvesti čak i iz duboke potištenosti. Moje najkreativnije ideje i rješenja za probleme odjednom se pojave kada trčim, tj. kada mi je tijelo u tom pripravno-opuštenom stanju. Mogu samo zamisliti što djeca izmišljaju kada se protežu, okreću, savijaju stopala i primaju svoje nožne prste. Znam da je meni veliki užitak promatrati ih.
Osiguravanjem sigurnog okruženja za naše bebe – s mogućnostima za slobodne, nesmetane i samovoljne pokrete – potičemo njihovu urođenu želju za istraživanjem i razvijanjem fizičkih sposobnosti. One su tada usmjerene prema cjeloživotnoj sklonosti za vježbanjem, koje će im pružiti duži, zdraviji i sretniji život.
Izvor: http://www.janetlansbury.com/
