Kako roditelji mogu potaknuti socijalni razvoj djece tijekom ljetnih praznika?

Razvoj djece odvija se na više razina kao što su kognitivna, emocionalna, fizička, moralna, ali i socijalna razina. Ovaj će članak obuhvatiti samo područje socijalnog razvoja djece.

Socijalni razvoj odnosi se na učenje socijalnih vještina i znanja, a očituje se kroz odnose i interakciju s drugim ljudima. Pored bioloških predispozicija najveću ulogu u socijalnom razvoju imaju osobe kojima je dijete okruženo.

Socijalni razvoj počinje od najranije dobi, ponajprije kada dijete počinje shvaćati razliku između sebe i druge osobe. Djeca vrlo brzo pokazuju zanimanje za druge ljude, pokušavaju komunicirati s drugima, pokazuju različite emocije prema osobama oko sebe, reagiraju na dolaske i odlaske drugih. S bliskim osobama (najčešće majkom i ocem), dijete razvija privrženost kao poseban oblik povezanosti.

Sigurna privrženost označava poželjan odnos roditelja i djeteta u kojem dijete osjeća povjerenje, sigurnost, toplinu, zadovoljenje potreba, dok u nesigurnim oblicima privrženosti navedeno izostaje. Sigurna privrženost ima pozitivne posljedice na socio-emocionalni razvoj djeteta, dok nesigurni oblici privrženosti imaju negativne posljedice.

Odrastanjem djeteta socijalne interakcije postaju složenije i brojnije, te su poboljšane socijalne vještine sve potrebnije djetetu za snalaženje u svijetu. Korištenje socijalnih vještina u pravom trenutku na pravi način smatra se socijalnom kompetencijom. Sposobnost djeteta da ostvari kvalitetnu interakciju s okolinom uvelike utječe na mentalno zdravlje i zadovoljstvo životom u odrasloj dobi.

Posebno u školskom okruženju socijalne kompetencije očituju se kroz popularnost i prijateljstvo. Popularnost zavisi od prihvaćanja ili odbijanja vršnjaka te pojedinci zauzimaju određeni status u društvu, poput popularne (prihvaćene), odbačene ili zanemarene djece. S druge strane, prijateljstvo podrazumijeva uzajaman odnos koji s dobi mijenja oblik (od naglaska na zajedničkoj igri i zabavi, veću važnost dobivaju potpora, odobravanje, zajednički interesi, razmišljanja i slično).

Za oba vida socijalne kompetencije potrebne su socijalne vještine, a neke od najvažnijih bit će izdvojene u nastavku.

Socijalne vještine – ključ socijalnog razvoja

Prema nekim autorima smatra se kako se socijalne vještine mogu podijeliti na tri područja:

1. suradnja i prosocijalno ponašanje (odnosno ponašanje s ciljem dobrobiti druge osobe)
2. vođenje i održavanje prijateljstva s vršnjacima te dobri odnosi s odraslim osobama
3. upravljanje agresijom i konfliktima.

Smatra se kako su izgrađene socijalne vještine povezane s boljim fizičkim zdravljem, većim samopoštovanjem, manje problema u ponašanju, kvalitetnijim vršnjačkim odnosima, boljim nošenjem sa stresom i slično.

Jedna od osnovnih socijalnih vještina jest predstavljanje sebe i upoznavanje s drugim ljudima. Premda zvuči jednostavno, mnoga djeca, ali i odrasle osobe susreću se s problemima u situacijama kada trebaju pristupiti drugoj osobi, predstaviti se, započeti razgovor s nekom novom i nepoznatom osobom.

Socijalne vještine blisko su povezane s emocionalnim razvojem i emocionalnom inteligencijom djeteta (vidi više na linku). Poznavanje sebe, svojih emocija, preduvjet je kontrole burnih emocionalnih reakcija, ali i put do razvoja sposobnosti da svoje emocije izrazimo na primjeren način.

Osim u odnosu prema svojim emocijama, emocionalna inteligencija otvara put prema razvoju empatije, odnosno razumijevanja tuđih osjećaja i ponašanja. Empatija omogućava izgradnju kvalitetnih bliskih odnosa u svakoj životnoj dobi te se može smatrati temeljnom socijalnom vještinom.

Nadalje, istaknuta socijalna vještina jest komunikacija. Komunikacija je sastavni dio života svake osobe, svakodnevno je prisutna među ljudima, ali prisutne su i različite poteškoće komunikacije. Često je prisutno nerazumijevanje, nepoštovanje, vikanje, nesporazumi, sukobi i drugo.

Iako komunikacijom mogu nastati sukobi, ona je i glavno sredstvo nenasilnog rješavanja sukoba kao još jedne socijalne vještine. Osim rješavanja sukoba, važna je sposobnost pomirenja nakon sukoba, koje ponekada podrazumijeva ispričavanje, ponekad opraštanje, a najčešće oboje istovremeno.

Svakodnevica je ispunjena neslaganjima i korisno je naučiti izraziti svoje mišljenje, neslaganje, požaliti se, odbiti nešto ili zauzeti se za sebe, ali na asertivan način. Asertivnost je još jedna iznimno važna socijalna vještina u kojoj se osoba zauzima za sebe i svoja prava, ali tako da ne ugrožava drugu osobu.

Izražavanje i prenošenje svoje poruke drugoj osobi čini samo jednu stranu komunikacije. Iznimno je važna i druga strana komunikacije odnosno slušanje druge osobe. Unatoč sklonosti za površnim slušanjem drugih, važno je naučiti slušati druge na aktivan i kvalitetan način, s željom da razumijemo i doista čujemo tuđu perspektivu umjesto da čekamo svoj red kako bismo mogli nastaviti pričati.

Svaka osoba okružena je drugim ljudima u vrtiću, školi, na poslu i na brojnim drugim mjestima, a često je potrebno s tim ljudima ostvariti i suradnju u zajedničkim zadatcima i aktivnostima. Zbog toga je suradnja također jedna od važnijih socijalnih vještina te čini temelj svakog grupnog rada ili rada u paru. Suradnja podrazumijeva spremnost i sposobnost osobe da uskladi vlastite ciljeve, želje i potrebe s ciljevima, željama i potrebama grupe.

Prihvaćanje i poštivanje drugih bez obzira na njihovu različitost može se također svrstati među socijalne vještine.

Razlike u socijalnom razvoju djece

Kada je riječ o temperamentu, poznata je podjela ljudi na introverte i ekstroverte. Ono što je važno napomenuti je da svaka osoba u sebi ima i jedne i druge osobine, te da to nisu kategorije u koje se netko u potpunosti svrstava nego kontinuum od ekstremne introverzije do ekstremne ekstroverzije. Većina ljudi nalazi se negdje između te dvije dimenzije, naginjući više ili manje jednoj od njih.

Djeca sklona ekstrovertnom stilu pokazuju sklonost boravka među drugim ljudima te druženja s njima, lakše se snalaze u socijalnim situacijama te se osjećaju ugodnije okruženi ljudima nego kada su sami. S druge strane, djeca sklona introvertnom stilu pokazuju sklonost boraviti sami ili u manjoj skupini bliskih osoba, teže se snalaze u socijalnim situacijama te ih druženje s većim brojem ljudi često iscrpljuje i plaši.

U društvu često postoji tendencija da se ove osobine okarakteriziraju kao pozitivne ili negativne, međutim premda različite, svaka od njih ima svoje jače i slabije strane. Važno je prihvatiti dijete bez obzira na koju stranu ovog kontinuuma naginje te mu pomoći izvući najbolje od osobina koje ima.

Digitalna tehnologija i socijalni razvoj djece

Digitalna tehnologija postaje sve više rasprostranjena, kako među odraslima, tako i među djecom. Istraživanja pokazuju negativan utjecaj prekomjernog korištenja digitalnih tehnologija. Iako je to tema za sebe, u kontekstu socijalnog razvoja važno je napomenuti neke od uočenih utjecaja.

Prije svega uočena je povišena agresivnost kao posljedica gledanja agresivnih digitalnih sadržaja, ali i pretjeranog korištenja digitalnih tehnologija općenito. Nadalje, digitalni mediji mogu doprinijeti održavanju prijateljstava uspostavljenih izvan virtualnog svijeta, ali pretjerana upotreba digitalne tehnologije može imati negativan utjecaj na razvoj socijalnih vještina djece.

Roditeljska uloga u poticanju socijalnog razvoja djece

Ljeto je vrijeme u kojem su školska djeca lišena školskih obaveza te imaju puno slobodnog vremena koje se može iskoristiti za socijalni razvoj. U nastavku će biti nabrojeni neki od savjeta za roditelje kako potaknuti socijalni razvoj djeteta.

• Razvijajte sigurnu privrženost djeteta od najranije dobi – odgovarajući na potrebe djeteta, pružajući ljubav, toplinu, pažnju i zaštitu, ali dajući mu i slobodu s obzirom na dob i mogućnosti djeteta.
• Učite dijete (prije svega vlastitim primjerom) u svakodnevnim situacijama kako da zatraži ono što želi, da se ispriča kada pogriješi ili da primi ispriku drugoga, da se upozna s novim osobama i da pozdravi one koje poznaje.
• Pomozite mu prepoznati, imenovati i izreći kako se osjeća – to je prvi korak u rješavanju svakodnevnih nesuglasica i sukoba.
• Kroz priče, filmove i ljude oko sebe pomozite mu prepoznati i shvatiti kako se i zašto netko osjeća i ponaša tako da razgovarate o tome, postavljate pitanja i objašnjavate ono što dijete ne razumije.
• Potaknite dijete u razgovoru da ostvari uvid u svoje ponašanje, da prepozna pozitivne postupke kao i one negativne, da shvati i prihvati da ni jedan čovjek nije savršen, da je u redu pogriješiti i da je važno potruditi se popraviti pogrešku.
• Potaknite kroz odnos prema djetetu razvoj pozitivne slike o sebi te samopouzdanja koji doprinose lakšem sklapanju i održavanju prijateljstava.
• Omogućite i potičite dijete na uživo druženje s vršnjacima (npr. odlascima u park, uključivanjem u sportove, kreativne radionice, različite aktivnosti i dr.), razgovarajte o tome što ga muči u odnosu s drugima, o situacijama koje je doživjelo, po potrebi mu uputite i savjet kako riješiti problem samostalno, bez vaše intervencije kada je to moguće.

• Pomozite mu shvatiti koje osobine treba cijeniti kod prijatelja, ali i razvijati kod sebe te da je prvi korak za pronaći dobrog prijatelja taj da samo bude dobar prijatelj.
• Razgovorom, ali i primjerom potaknite toleranciju prema drugačijima od sebe.
• Ograničite mu vrijeme korištenja digitalne tehnologije, ali i razgovarajte o tome što radi i što vidi na njima te ga zaštitite od neprimjerenih sadržaja.
• Potrudite se pronaći vrijeme za obiteljska druženja.
• Razgovarajte s njim o odlukama i problemima s kojima se susreće te ga ohrabrite za donošenje samostalnih odluka sukladno dobi.
• Razgovarajte s njim o mogućem vršnjačkom pritisku kojem je izloženo te mu pomozite naučiti kako mu se oduprijeti, ali i kako se zauzeti za sebe kada je to potrebno.
• U slučaju da primijetite kod djeteta poteškoće u snalaženju u socijalnim situacijama, razgovarajte o tome s dostupnim stručnjakom (psihologom ili pedagogom u školi/vrtiću i sl.)

Literatura:

• Brajša- Žganec, A. (2003). Dijete i obitelj: emocionalni i socijalni razvoj. Naklada Slap.
• Buljubašić-Kuzmanović, V. (2010). Socijalne kompetencije i vršnjački odnosi u školi. Pedagogijska istraživanja, 7(2), 191-201.
• Calluen, C. i Oakland, T.. (2014). If you do not know the child’s temperament you do not know the child. Estudos De Psicologia (campinas), 31(1), 3–14. https://doi.org/10.1590/0103-166X2014000100001
• Filek, M. (2017). Obiteljska klima i njezin utjecaj na razvoj djeteta (Doktorski rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Filozofski fakultet. Odjel pedagogije).
• Kralj, D. (2014). Socijalna kompetencija djeteta: Zašto je važna i kako ju razvijati. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Preuzeto 17.7.2023. s: https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/socijalna-kompetencija-zasto-je-vazna-i-kako-se-razvija/
• Perić, K., Varga, V., Kotrla Topić, M., i Merkaš, M. (2022). Pregled istraživanja o povezanosti upotrebe digitalne tehnologije i razvoja djece. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 31(2), 343-363.
• Vranjican, D., Prijatelj, K., i Kuculo, I. (2019). Čimbenici koji utječu na pozitivan socio-emocionalni razvoj djece. Napredak: Časopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, 160(3-4), 319-338.