Ako ste pomislili da engleski jezik i matematika nemaju baš puno dodirnih točaka prevarili ste se. Baš kao i ja. Uvijek sam smatrala da učenje stranog jezika strogo spada u domenu verbalnih intelektualnih sposobnosti, dok je matematika tipična neverbalna vještina. Sve se to promijenilo kada je moja sestra upisala studij matematike. Njene skripte gotovo da i nisu sadržavale brojeve. Teoremi i dokazi obilovali su riječima. Riječima koje ja doduše nisam razumjela. Tada sam shvatila da je i matematika jezik i da se matematičari sporazumijevaju riječima, a ne brojevima.
Uvažimo li da je matematika, baš kao i engleski, jezik onda je i za pretpostaviti da je njihovo učenje na neki način povezano.
Da bismo razumjeli tu poveznicu moramo se prisjetiti 4 osnovna procesa učenja jezika: čitanja, pisanja, govorenja i slušanja. Čitanjem i slušanjem informacije dolaze do mozga, a govorom i pismom informacije iz mozga komuniciramo drugima. U podlozi svih tih procesa je mišljenje. Primjerice, kada učimo engleski jezik riječi na hrvatskom jeziku prevodimo u glavi na engleski jezik (mišljenje), a onda te riječi govorimo ili pišemo na engleskom jeziku. Na sličan način se uči i matematika. Apstraktne matematičke ideje „prevodimo“ na jednostavnije faktore, a riječi iz teorema „prevodimo“ u skice.
U posljednje vrijeme proveden je cijeli niz istraživanja kako bi se provjerila pretpostavka da su bilingvalne osobe uspješnije u rješavanju matematičkih zadataka od monolingvalnih osoba. Primjerice, Andrea Stocco i Chantel Prat sa Sveučilišta u Washingtonu testirali su aritmetičko znanje 17 bilingvalnih i 14 monolingvalnih osoba. Rezultati su pokazali da su bilingvalni sudionici bili znatno brži u rješavanju zadataka. Uz to, sudionici su za vrijeme rješavanja zadataka bili podloženi fMRI snimanju, koje je pokazalo da su bazalni gangliji (dio mozga povezan s učenjem) bilingvalnih osoba aktivniji za vrijeme rješavanja zadataka.
Nadalje, Julia Castillo sa Sveučilišta Granada provjerila je i razlikuje li se kapacitet radnog pamćenja kod bilingvalne i monolingvalne djece u dobi od 5 do 7 godina. Rezultati su pokazali da su bilingvalna djeca konzistentno pokazivala bolji uradak na zadacima radnog pamćenja. Također, ova se je prednost bilingvalne djece povećavala s kompleksnošću zadataka. Potrebno je razjasniti što radno pamćenje uopće jest i kakve veze ono ima s matematikom. Radno pamćenje odnosi se na mentalni radni prostor koji služi za aktivno zadržavanje i manipuliranje informacija kako bi se uspješno izvodili složeni kognitivni zadaci. Brojna istraživanja dosljedno pokazuju vezu između radnog pamćenja i njegovih komponenti te učenja i usvajanja školskih vještina kao što su matematika i čitanje. Istraživanja pokazuju kako je radno pamćenje snažan prediktor matematičkih vještina čak i kada se kontrolira utjecaj nekih drugih varijabli kao što je inteligencija (Alloway i Alloway, 2010, prema Friso-van den Bos, van der Ven, Kroesbergen i van Luit, 2013).
Dakle, učenjem stranog jezika širi se kapacitet radnog pamćenja, a radno pamćenje u podlozi je matematičkih kompetencija. Djeca koja uz materinji uče barem još jedan strani jezik imaju veću vjerojatnost svladavanja još jednog jezika: matematičkog jezika.
Paula Pedić, mag.psych.
