Kreativni kućni laboratorij: „Zemlja čudesa”

„Za osnaživanje obiteljskih likovnih druženja, poticanje kreativnog razmišljanja te jačanje motorike i mašte kod djece”

• Potreban materijal: ljepilo, škare, kutija, različiti ostaci kućnog materijala (vatice, spužvice, tkanina, šljokice, ukrasni papir, slamke, kartonske kutijice, kartonski tuljci – izbjegavajte oštre predmete)
• Likovna tehnika: Prostorno oblikovanje
• Dob sudionika: radionica primjerena za mlađu djecu (4-9 godina)
• Vrijeme trajanja radionice: 60 – 120 min
• Vještine: učenje o zakonitostima materijala, stimulacija različitih osjetila, razvijanje prostornog snalaženja i fine motorike, jačanje kreativnosti i koncentracije na zadatak, učenje kako realizirati ideju

Koraci provedbe radionice

1. Pripremite sav potreban materijal
2. Objasnite djetetu sve što ćete raditi na radionici kako bi se ono osjećalo sigurno i u kontroli
3. Pripremite dijete za Vođenu fantaziju uz pomoć vježbe disanja ili meditacije (iduća stranica)
4. Uvedite dijete u svijet igre i mašte putem metode Vođene fantazije (iduća stranica)
5. Nakon priče vratite se nazad iz svijeta mašte – otvorite oči, protresite tijelo
6. Objasnite likovni zadatak: prostor kutije dijete može pretvoriti u svoj unutarnji prostor
7. Pomažite u likovnom procesu (rezanje, ljepljenje, usitnjavanje materijala), ali nemojte mijenjati djetetovu ideju
8. Na kraju radionice pitajte dijete što je sve zamislilo u svijetu mašte i što je sve stvorilo u svojoj kutiji – podržite ga i pohvalite☺

Metoda Vodene fantazije

• Što je „Vođena fantazija”: Metoda pričanja priče koja je dizajnirana kako bi kod sudionika pobudila maštu putem zamišljanja osjetilnih senzacija koje su vezane uz narativ priče. Tako se sudionika poziva na aktivno sudjelovanje u priči: vizualno se predočavaju mjesto, događaji i likovi, zamišljaju se zvukovi i mirisi te se potiče na zamišljeno taktilno iskustvo. Ova metoda ima izuzetno pozitivan učinak na slušatelja: opušta i smiruje, jača koncentraciju i maštu te aktivira kognitivne sposobnosti.

• Kako se provodi: Prije pričanja priče objasnite djetetu kako ćete zajedno zamišljati priču i upoznajte ga s procesom i koracima radionice kako bi se ono opustilo i zadovoljilo znatiželju. Za priču se izdvojite u tihu prostoriju (velika buka i protok ljudi otežavaju koncentraciju i zamišljanje). Pronađite udoban položaj – dijete može leći ili sjesti na mekan jastučić. Preporučuje se da zatvori oči kako bi se lakše koncentriralo na priču. Prije same priče radi se uvod s kratkom meditacijom ili vježbom disanja koju napravite zajedno: polagano udahnite na nos i pustite da vam zrak prvo napuni pluća, dijafragmu i zatim trbuh te polagano izdahnite na usta proizvodeći zvuk izdisaja. Samo 2-3 minute svjesnog disanja pomoći će vam da se fizički i mentalno opustite i pripremite za priču, osjetite sebe i senzacije koje se događaju u tijelu, maknete misli od drugih obveza i stvorite ugodnu i opuštenu atmosferu za daljnji rad. Zatim polagano i razgovijetno pričajte priču djetetu i pratite kako dijete reagira na nju. Bitno je da se dijete osjeća sigurno i da ima prostora zamišljati i kreirati svijet svoje mašte.

• Nakon priče: Pozovite dijete „natrag” u stvarni svijet – protresite tijelo, protrljajte oči, ustanite. Polagano dijete uvedite u likovni zadatak: pokažite mu sve materijale kojima može raditi i objasnite mu da unutar kutije može napraviti svoj svijet, baš kao svijet mašte koji je istraživao. Podržite i pomognite ako je potrebno s lijepljenjem i rezanjem materijala, ali nastojte ne mijenjati djetetovu ideju. Možete pustiti i neku lijepu muziku za poticaj prilikom stvaranja.

Metoda Vodene fantazije Violet Oaklander

Zamisli kako hodamo kroz šumu. Naše noge su bose i njima osjećamo mekanu travu i tvrdu zemlju ispod nas. Čujemo kako žubori potočić u blizini i kako ptice pjevaju u letu. Oko nas nalazi se visoko drveće prepuno lišća. Sunce probija kroz drveće tako da nas grije i po krošnjama drveća crta točke svjetlosti. Odlučimo se prošetati po puteljku kroz šumu. Vrlo je lijepo šetati ovom šumom. Pored puta je malo, divlje cvijeće. Kako prolazimo pored cvijeća zapljuskuju nas različite boje: ljubičasta, žuta, crvena i narančasta. Pored puta su i kamene stijene i vi povremeno rukama opipamo njihovu grubu teksturu. Uskoro primjećujemo kako se penjemo uzbrdo. I dalje idemo uzbrdo. Kada stignemo na vrh brda, sjedamo na veliku, suncem zagrijanu stijenu da se odmorimo i osluškujemo prostor oko sebe.

Sunce sja i ptice lete oko nas. Vidimo koliko su ptice brze i slobodne i poželimo biti kao one. Odjednom, jer u mašti se sve može, vidimo kako se pretvaramo u pticu! Provjeravamo krila – i zaista, možemo letjeti. Dignemo se i lako preletimo na drugu stranu, polagano zamahujući veeeelikim krilima (pauza da bi se dalo vremena za letenje). Na drugoj strani slijećemo na stijenu i opet se pretvorimo u sebe. Penjemo se po stijenama i naiđemo na pećinu u koju ulazimo kroz mala vrata. Sagnemo se, a ruke i noge nas vode u njenu unutrašnjost. U pećini je mnogo prostora i mi se uspravljamo. Ispitujemo zidove pećine i iznenada otkrivamo prolaz – hodnik. Idemo niz taj hodnik i odjednom se nađemo pred brojnim vratima, a na svakim vratima piše nečije ime. Iznenada i ti i ja otkrivamo vrata na kojima piše naše ime. Zastajemo pred našim vratima i dogovaramo se. Ti ćeš istražiti što se nalazi iza tvojih vrata, a ja ću istražiti što se nalazi iza mojih. Zatim ćemo se ponovno naći ispred pećine i sve ćemo si ispričati. Ne bojimo se jer znamo da ćemo iza vrata pronaći potpuno svoj prostor. Može to biti mjesto kojeg se sjećamo, mjesto koje sada znamo, mjesto koje smo sanjali, mjesto koje nikada nismo vidjeli, mjesto koje je vani ili unutra. Kakvo god da je, ono što pronađeš iza vrata je potpuno tvoje mjesto.

Otvaramo vrata u istom trenutku i svatko prolazi kroz svoja vrata. Osjeti svoje mjesto! Jesi li iznenađen/-a? Dobro ga istraži. Ako još ne osjećaš svoje mjesto, izmisli ga odmah. Ispitaj što je tu, gdje je to, je li izvana ili unutra? Koga ima tu? Ima li ljudi koje poznaješ unutra? Ima li životinja? Ili nema nikoga? Kako se osjećaš na svom mjestu? Obrati pažnju na to kako se osjećaš. Ako se ne osjećaš dobro, pozovi u svoj prostor osobu kraj koje se osjećaš sigurno da ti pravi društvo dok istražuješ svoj prostor. Prošetaj svojim mjestom i gledaj što se sve nalazi oko tebe. Ako postoje neki predmeti, slobodno im se približi, dotakni ih, pomakni, presloži (pauza). Ovdje možeš što god želiš: možeš letjeti, skakati jako visoko u zrak, ljuljati se na veeelikoj ljuljački, spuštati niz divovski tobogan. Ti odluči što želiš raditi ovdje i s čime želiš napuniti svoj prostor, a ja ću te pričekati vani (pustite dijete minutu – dvije da zamišlja).Vrijeme je da se vratimo. Pozdravi svoje mjesto i prošetaj do vrata kroz koje si ušao/,-la. Otvori vrata i izađi iz svoje sobe. Ponovno se nalazimo zajedno u pećini i polagano se vraćamo u naš svijet. Sada možeš otvoriti oči i lagano ih protrljati dlanovima.

Vaša Helen Doron škola & Artistress obrt za likovno stvaralaštvo