Roditeljska uloga u organizaciji slobodnog vremena djece

Ljetni praznici oduvijek su bili veselje gotovo svakog učenika. Završetak školske godine donosi odmor od školskih obaveza i dužnosti, a to znači i puno slobodnog vremena. Mnogi roditelji također mogu odahnuti – više ne moraju provjeravati jesu li zadaće napisane, lektira pročitana, a lekcije za testove naučene. Roditeljske dužnosti nadziranja djece preko ljeta ipak ne nestaju, moglo bi se reći da na neki način mijenjaju oblik. Slobodno vrijeme također zahtijeva određenu količinu kontrole roditelja. Iako kod djece školske dobi nije potrebno (niti moguće) pratiti svaki korak, informacija kako, gdje i s kim djeca provode svoje slobodno vrijeme važna je za svakog roditelja. Slobodno vrijeme može se definirati kao vrijeme oslobođeno izvanjski nametnutih obaveza i dužnosti koje pojedinac može ispuniti u skladu s vlastitim željama. Ono u sebi sadrži tri osnovne svrhe, a to su:

1. odmor
2. razonoda
3. osobni razvoj.

Slobodno vrijeme i dosada

Dosadu bi većina ljudi opisala kao neugodnu emociju, koju nitko rado ne osjeća. Ipak, kao i svaka druga emocija, dosada također ima svoju pozitivnu stranu. Prema nekim autorima, postoje dvije vrste dosade – prirodna i neprirodna dosada. Prirodna dosada je ona koja potiče na istraživanje, kreativnost, stvaranje. Ona djeci stvara poticaj da osmisle aktivnost kojom će se zabaviti. Takav oblik dosade ne samo da je prihvatljiv, nego je i prijeko potreban za razvoj djece.

Roditelji se često nađu pred izjavom djece: „Dosadno mi je.“ U njima se prirodno pojavi potreba da im tu dosadu ispune nečime što će ih zabaviti. Međutim, time uskraćuju djeci mogućnost da iskoriste potencijal za osmišljavanje vlastitog vremena. Pružajući im gotovo rješenje, ukida im se potreba da do rješenja za „problem dosade“ dođu samostalno. Jedno od čestih rješenja na problem dosade jest pristup „ekranima“, odnosno mobitelima, računalima, tabletima, televizorima i ostalim modernim tehnologijama. Ipak, upravo to rješenje u konačnici postaje problem jer dovodi do drugog, nepoželjnog oblika dosade, a to je neprirodna dosada. Neprirodna dosada jest posljedica previše digitalne stimulacije, odnosno izloženosti ekranima. Ona na djecu utječe obrnuto od prirodne dosade, odnosno zaustavlja želju za stvaranjem i istraživanjem. Pored ekrana s toliko podražaja u kratkom vremenu, sve ostalo postaje manje privlačno. Negativan utjecaj je veći što je dob djeteta manja. Kako bi se izbjegao negativan utjecaj moderne tehnologije, važno je ograničiti pristup istima te pomoći djeci otkriti druge načine upotpunjavanja slobodnog vremena.

Slobodno vrijeme i obitelj

Kada je riječ o uključenosti roditelja u slobodne aktivnosti djece, kao i u svemu važno je pronaći ravnotežu između dvije krajnosti. Prva krajnost je pretjerivanje u organiziranju i upravljanju slobodnim vremenom djece tako da se dijete uključi u prevelik broj aktivnosti. Takav pristup u djetetu stvara osjećaj preopterećenosti te oduzima prostor za dublje posvećenje pojedinoj aktivnosti. Druga se krajnost sastoji od puštanja djeteta da slobodno vrijeme potpuno samostalno iskorištava bez usmjeravanja u konstruktivne aktivnosti. Tako se propušta prilika osobnog razvoja djece, ali i povećava rizik od ulaganja vremena u štetne aktivnosti.

Odrastanjem iz djetinjstva prema adolescenciji, djeca imaju potrebu za sve više samostalno provedenog vremena u društvu vršnjaka. Važno je ipak organizirati i zajedničke aktivnosti djeteta s obitelji kako bi se održao osjećaj pripadnosti i povezanosti. Djeca i mladi koji se ne osjećaju povezani s obitelji u većem su riziku za uključivanje u neprihvatljiva i rizična ponašanja jer osjećaj pripadnosti traže u društvu vršnjaka te su skloniji popuštanju vršnjačkom pritisku. Važno je također imati na umu i tko su članovi društva s kojim se dijete druži te kakvo ponašanje, aktivnosti i vrijednosti promoviraju i potiču. Problem u odnosu roditelj – dijete često se javlja kada jedina interakcija postane razgovor o školi te je sve manje ugodno provedenog zajedničkog vremena. Stoga je važno pronaći aktivnosti koje će poticati pozitivno ozračje i međusobno zbližavanje. Ovisno o mogućnostima, pozitivno je vrijeme provedeno u prirodi, na izletu ili na putovanju.

Kvalitetno korištenje slobodnog vremena

Osim zajedničkih aktivnosti s djetetom roditelj može pomoći i u otkrivanju aktivnosti u kojima će dijete na kvalitetan način provoditi svoje slobodno vrijeme. Aktivnosti u kojima dijete provodi svoje slobodno vrijeme utječu i na razvoj njegove osobnosti i navika. Aktivnosti u kvalitetno provedenom slobodnom vremenu mogu poticati razvoj:

• kreativnosti
• odgovornosti
• ustrajnosti
• socijalnih vještina
• marljivosti
• vještina rješavanja problema
• tjelesnih sposobnosti
• zdravlja
• različitih znanja i vještina
• sustava vrijednosti
• discipline
• i dr…

Ranije je spomenuta podjela na tri osnovne svrhe slobodnog vremena. Temeljna svrha slobodnog vremena jest odmor. Odmor se može gledati kao fizički, ali i kao psihički odmor. Kao što se odrasli povremeno osjećaju preopterećeno obvezama i ritmom života, djeca se također povremeno osjećaju tako. Stoga i odrasli i djeca imaju potrebu za vremenom u kojem će predahnuti od obaveza, opustiti se te „napuniti baterije“. Važno je ne podcjenjivati zamor koji djecu (posebno stariju djecu i adolescente) ponekad preplavljuje. Premda se njihove brige i dužnosti ne mogu usporediti s brigama i dužnostima roditelja, važno je uzeti u obzir dob djeteta – ono što je roditelju sitnica, djetetu može biti velika stvar. Potreba djeteta za odmorom ne podrazumijeva oslobođenje od svih obaveza kod kuće. Naprotiv, korisno je dijete uključiti i u kućanske poslove u skladu s dobi djeteta kako bi razvilo osjećaj odgovornosti. Tako će više cijeniti i trud koji roditelji ulažu u održavanje kućanstva. Druga spomenuta svrha slobodnog vremena jest razonoda. Ona obično obuhvaća različite društvene i kulturne aktivnosti. To mogu biti odlasci u kino, kazalište i muzeje, igranje društvenih igara, čitanje knjiga, gledanje filmova i serija, bavljenje sportovima, umjetnošću i slično. Razonode preusmjeravaju misli s briga i dužnosti na neki zabavan sadržaj te također nude svojevrstan odmor. Kada je riječ o djeci, najčešća razonoda jest igranje. Igre (ovisno o vrsti) mogu pomoći u tjelesnom, misaonom, emocionalnom i socijalnom razvoju. Tjelesnom razvoju doprinose igre koje uključuju fizičku aktivnost ili neki oblik razvoja motorike. Misaoni razvoj potiču igre koje uključuju rješavanje problema, pamćenje, logičko zaključivanje, učenje, odlučivanje, kreativnost i sl. Emocionalnom razvoju pomažu igre koje uče prihvaćanje poraza, nošenje s frustracijom i neizvjesnošću, prepoznavanju emocija i dr. Socijalni razvoj unaprjeđuju igre koje podrazumijevaju interakciju i komunikaciju, suradnju, timski rad, razvoj prijateljstava, vještinu rješavanja sukoba i dr.

Posljednja naglašena svrha slobodnog vremena jest osobni razvoj. Osobni razvoj može se odvijati u različitim područjima, poput moralnog, umjetničkog, sportskog, jezičnog, prirodoslovnog, informatičkog, znanstvenog i dr. Osobni razvoj obuhvaća bavljenje aktivnostima koje potiču razvoj vještina i sposobnosti u području interesa. Aktivnosti za slobodno vrijeme mogu biti različite. To mogu biti različiti oblici umjetnosti (glazbene, likovne, dramske, plesne), sportovi, grupe izviđača, volontiranje, učenje stranih jezika ili nekih drugih vještina, informatičke aktivnosti, kulinarske, vjerske, znanstvene i mnoge druge radionice. Pri izboru aktivnosti slobodnog vremena, potrebno je voditi računa o nekoliko aspekata koji se mogu sagledati kroz naredna pitanja:

• Što dijete zanima?
• Koje talente i sposobnosti dijete ima?
• Što pojedina aktivnost uči i potiče kod djeteta?
• Kako se dijete osjeća prilikom bavljenja tom aktivnošću?
• Koje su mogućnosti za pojedinu aktivnosti (financijske, organizacijske i sl.)?
• Koja je aktivnost prikladna za određenu dob djeteta?

Zaključno, slobodno vrijeme potreban je i važan dio života svakog djeteta. Roditelji imaju ulogu usmjeriti djecu u kvalitetno korištenje slobodnog vremena, ali i dozvoliti im vrijeme koje će organizirati u skladu sa svojim željama. Pri tome valja imati na umu kako pojedine aktivnosti utječu na život i razvoj djeteta. U slučaju da ste u potrazi za korisnim aktivnostima za ovo ljeto, Helen Doron škola nudi ljetne tečajeve engleskog jezika o kojima više možete saznati na linku.

Literatura:

• Arbunić, A. (2004). Roditelji i slobodno vrijeme djece. Pedagogijska istraživanja, 1(2), 221-230.
• Čunović, D. (2016). Slobodno vrijeme djece i mladih (Doktorski rad. Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet. Odjel za pedagogiju i didaktiku.).
• Šturlan, M. (2021). Uloga roditelja u medijskom opismenjavanju djece rane i predškolske dobi (Doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu. Učiteljski fakultet).
• Valjan Vukić, V. (2013). Slobodno vrijeme kao” prostor” razvijanja vrijednosti u učenika. Magistra Iadertina, 8(1.), 59-73.