Iz male škole u veliku: važnost izvanškolskih aktivnosti

Paula Pedić Duić, mag.psych.

Nova školska godina za velik broj djece ne znači samo povratak u školske klupe, već i nastavak sudjelovanja u izvanškolskim aktivnostima. Kada se govori o potonjima, nerijetko se mogu čuti dva suprotna mišljenja glede povezanosti sudjelovanja u izvanškolskim aktivnostima s efikasnošću u školi. Naime, jedna skupina roditelja misli da izvanškolske aktivnosti inhibiraju, a druga da facilitiraju školski učinak. Zapravo, istina je da izvanškolske aktivnosti igraju vitalnu ulogu u životu djece, a posebice su važne u prijelaznim razdobljima. Jedno takvo razdoblje je prijelaz iz vrtića (male škole) u osnovnu školu.

Svako razvojne razdoblje ima svoje krize, zadatke i vrline koje nastaju uslijed uspješnog rješavanja krize. Vrtić, preciznije kronološka dob od treće do šeste godine života, prema teoriji psihosocijalnog razvoja (Erikson, 1958), naziva se još i „doba igre“, jer je glavna vrsta aktivnosti igranje igara u kojima djeca preuzimaju na sebe određene uloge i aktivnosti. Polaskom u školu počinje novo razvojno razdoblje, a razvojni zadatak djeteta je razvoj prijateljstava, s naglaskom na timski rad i stvaranje radnih navika (marljivost). Izvanškolske aktivnosti uvelike pomažu djeci u uspješnom ovladavanju ovim razvojnim zadacima.

Priroda mnogih izvanškolskih, ali i školskih aktivnosti podrazumijeva marljivost i stvaranje kompetencija u društvenom okruženju, ali razlika je u tome što izvanškolske aktivnosti dijete bira samostalno, prema svojim interesima i samim time može opušteno uživati u autonomiji svojih izbora. To djeci daje priliku da usporedno sa školskim, grade i još jedan identitet: lingvistički, glazbeni, sportski te da uživaju u svim plodovima stvaranja tog identiteta (prijateljstvima, razvoju novih vještina).

Naravno, važno je dobro razmisliti o tome koja je izvanškolska aktivnost optimalna za vaše dijete. Pri tome ne treba zaboraviti da je često kombinacija aktivnosti najbolje rješenje. Tako dijete može paralelno pohađati školu stranih jezika i glazbenu školu ili pak neki sport. Pohađanjem izvanškolskih aktivnosti, događa se i transfer znanja. Primjerice, učeći engleski u školi stranih jezika dijete stečena znanja gotovo svakodnevno primjenjuje i u školi i tako u različitim kontekstima stvara jedinstven korpus znanja. Za koju god aktivnost se dijete odlučilo, svaki roditelj će, sigurna sam, primijetiti blagotvorne učinke na razvoj djeteta, a djetetu će dani biti sretniji, ispunjeniji i produktivniji.