Kako ulaganje u brak postaje ulaganje u dobrobit djeteta

Dolaskom djeteta na svijet uvelike se mijenja život majke i oca, prije svega prihvaćanjem novih životnih uloga. Odjednom postaju roditelji, postaju odgovorni za život tog malog bića koje okupira svu njihovu pozornost i vrijeme. Javljaju se brige oko toga što, kako, kada i zašto trebaju učiniti.

Dijete se razvija i mijenja, a svakim novim tjednom dolaze nova pitanja i nedoumice. Potrebno je pobrinuti se za hranu, spavanje, zdravlje, igru, odgoj, učenje novih stvari, zatim i polazak u vrtić i školu, prve zaljubljenosti, prijateljstva, probleme i dr. Svaki dan novi izazovi stoje pred djecom, ali i roditeljima koji se trude učiniti najbolje za svoju djecu.

Postoje brojni članci, knjige i predavanja na temu odgoja djece, no najčešće je u njima zanemarena ili jedva spomenuta jedna važna stvar, a to je odnos između oca i majke koji su u prvom redu muž i žena. Jedan zanimljiv citat kaže da je najbolji način da se voli svoje dijete taj da se voli njihovog oca ili majku. Odnos između oca i majke uvelike jest povezan s razvojem i dobrobiti djeteta.

Ljubav i poštovanje koje dijete vidi između roditelja olakšavaju mu osjećati se voljeno i sigurno u svom domu, omogućavaju osjećaj da su roditelji partneri u odgoju (što je važno za postavljanje i poštivanje granica), a u konačnici, uče ga o odnosima za budućnost kada će i sam početi ulaziti u ljubavne veze. S druge strane, sukobi između roditelja, prisutnost nasilja ili u konačnici razvod braka narušavaju dobrobit djeteta te mogu dovesti do različitih teškoća.

Sukobi, nasilje i razvodi – utjecaj na dobrobit djece

Nesuglasice, rasprave i sukobi sastavni su dio svakog odnosa pa tako i odnosa između roditelja. Međutim, međusobni pristup sukobljenih strana, način na koji se sukobi rješavaju te učestalost i intenzitet sukoba čine veliku razliku među sukobima. Uobičajena neslaganja koja se adekvatno riješe mogu djeci pomoći u učenju nošenja i rješavanja sukoba. Korisno je u takvim situacijama provjeriti djetetov doživljaj situacije, ostaviti mu prostor za pitanja i izražavanje osjećaja.

Međutim, ponekad sukobi postanu toksični te čine obrazac negativnog funkcioniranja roditelja. Svjedočenje tome, a pogotovo uključivanje u iste, može imati teške negativne posljedice. Dijete može ostati zatečeno i preplašeno, poljuljanog osjećaja sigurnosti, a pri uključivanju u sukob može osjećati krivnju te osjećaj pretjerane odgovornosti za rješavanje situacije.

Nažalost, u nekim obiteljima sukobi prerastu u obiteljsko nasilje. Važno je naglasiti kako svaki oblik obiteljskog nasilja kojemu dijete svjedoči, čak i ako nije direktno uključeno, ipak ima negativne posljedice na djetetovu dobrobit te spada u skupinu emocionalnog zlostavljanja djeteta.

Nadalje, vidljiv je trend porasta broja razvoda. Otprilike se svaki treći brak u Hrvatskoj raspadne. Posljedice toga velike su za odrasle, ali još veće za djecu za koju se smatra da je razvod roditelja jedno od najstresnijih događaja u životu. Brojna istraživanja potvrđuju da djeca rastavljenih roditelja doživljavaju više emocionalnih, socijalnih, zdravstvenih, ponašajnih i obrazovnih poteškoća i smetnji.

Okolina pri razvodu braka ne nudi ono što je djeci neophodno, a to su predvidivost i struktura. Ipak, štetnost razvoda braka za djecu ne znači da je u svakoj situaciji pozitivno rješenje izbjeći ga. Život u izrazito nefunkcionalnom i visokokonfliktnom braku ili braku ispunjenom nasiljem može biti jednako loš ili gori od proživljavanja razvoda.

Istraživanja su uočila da postoje razlike s obzirom na spol djeteta u nošenju s razvodom roditelja. Kod dječaka su češći eksternalizirani problemi, odnosno problemi koji su usmjereni prema van, poput agresije. Kod djevojčica su češći internalizirani problemi, odnosno problemi usmjereni prema unutra, poput depresivnosti.

Reakcije na razvod roditelja ovise i o dobi djeteta.

• Djeca do treće godine često će kao odgovor na razvod reagirati regresijom u razvojnim zadacima (povratkom ponašanja na ranija razdoblja razvoja).
• Kod predškolske djece može se pojaviti separacijska anksioznost (burna reakcija na razdvajanje od roditelja) ili teškoće u socijalnim odnosima.
• Djeca školske dobi mogu imati intenzivne emocije tuge ili ljutnje prema roditeljima, te pojavu somatizacije (iskazivanje fizičkih simptoma kao posljedicu psiholoških teškoća).
• Adolescenti uz somatizaciju te tugu i ljutnju prema roditeljima i prema sebi, mogu naići i na problem difuzije identiteta, odnosno poteškoća u formiranju identiteta, ciljeva i vrijednosti.

U literaturi se spominju i druge posljedice razvoda braka kao što su smanjenje koncentracije i zanimanja za učenje te posljedično pad školskog uspjeha, veća pojava problema u ponašanju (kao posljedica manje kontrole roditelja, kopiranja neprijateljskog ponašanja roditelja ili potrebe za pažnjom roditelja), sniženo samopoštovanje, samookrivljavanje, osjećaj bespomoćnosti i drugi (za dijete i/ili okolinu) štetni obrasci ponašanja.

Jasno je ipak da se neka djeca lakše, a neka teže prilagođavaju i nose s razvodom roditelja. Razlika ovisi o rizičnim i zaštitnim čimbenicima. Rizični čimbenici doprinose povećanju, a zaštitni čimbenici doprinose smanjenju negativnih posljedica razvoda braka.

Neki od rizičnih čimbenika su:

1. Razina sukoba i neprijateljstvo među roditeljima
2. Prisutnost nasilja u obitelji
3. Ekonomske teškoće
4. Ometanje rutine i vršnjačkih odnosa djeteta
5. Rano stupanje roditelja u novu vezu ili brak
6. Gubitak kontakta s jednim roditeljem
7. Loša prilagodba roditelja na razvod
8. Izgubljen osjećaj sigurnosti i predvidljivosti
9. Svađanje preko djeteta te emocionalne manipulacije

Neki od zaštitnih čimbenika su:

1. Niska razina sukoba između roditelja
2. Sposobnost emocionalne regulacije (kontrole emocije, nošenja sa stresom i sl.)
3. Roditeljska uključenost
4. Kvalitetan odnos djeteta i roditelja
5. Suradnja roditelja oko odgoja
6. Autoritativni stil roditeljstva (toplina uz kontrolu i dosljedne granice u odgoju)
7. Podrška od rodbine, vršnjaka i okoline

Svako dijete razvod doživljava na svoj način te je potrebno objasniti što se događa na način prilagođen dobi, staviti naglasak na to da dijete nije krivo za razvod te da razvod ne znači da njega roditelji više ne vole ili da više neće imati oca ili majku. Važno je dati djetetu prostora da izrazi svoje emocije, misli i brige te prihvatiti njegovu reakciju na tešku situaciju u kojoj se nalazi.

Po potrebi, može se uključiti pomoć stručnjaka kako za dijete, tako i za sebe. To nije znak slabosti, nego odgovornosti prema sebi i prema djeci. Ako putujete avionom stjuardesa će u uputama reći da pri potrebi stavljanja maske za kisik roditelji prvo masku stave sebi, a potom i djetetu, jer ako sami nisu dobro teško mogu ispravno pomoći i djetetu. Slično je i s traženjem psihološke pomoći – u stresnim situacijama poput razvoda vašoj djeci potrebno je da ste i vi dobro, kako bi i oni mogli biti dobro.

Ulaganje u brak – za dobrobit roditelja, ali i djece

Svima je poznata izreka: „Bolje spriječiti nego liječiti.“ Supružnici ne dođu preko noći u fazu učestalih konflikata ili do ideje da se žele rastati, obično do toga dolazi nakon dužeg vremena. Zato je potrebno prije nego stvari krenu nizbrdo učiniti sve što se može da brak ili veza budu na čvrstim temeljima.

Na početku članka rečeno je kako je izraz ljubavi prema djeci i ljubav prema supružniku. Naime, kada je riječ o dobrobiti djece, često se usmjerava na ono što roditelji mogu učiniti za njih, no roditelji su odnos imali (u većini slučajeva) prije nego su djeca došla na svijet. Odnos koji su na početku u fazi zaljubljenosti gradili, koji im je bio važan, na koji su se oslanjali.

Dolaskom djeteta na svijet fokus prelazi s partnera na dijete, no taj odnos i dalje postoji, a ako se ne nastavi graditi, počet će se urušavati. Premda su se okolnosti promijenile, potreba za izgradnjom odnosa i dalje postoji. Više nije moguće izdvojiti svaku večer za druženje bez djece, ali je moguće povremeno naći trenutke u kojima će bliskost u odnosu rasti.

Roditelji, braća i sestre, kolege i prijatelji imaju svoje živote koje moraju slijediti koliko god bliski bili, a supružnici su ti koji izgrađuju zajednički život u kojem su jedan drugome najvažniji. Zatim dođu djeca, koja su danas tu, „sutra“ će odrasti i otići svojim putem.

„Sindrom praznog gnijezda“ označava pojavu u kojoj nakon odlaska djece iz obiteljskog doma roditelji osjećaju tugu, prazninu i neispunjenost. Iako je normalno osjećati sve to nakon odlaska djeteta i njegove izgradnje novog života ili nove obitelji, važno je od početka imati na umu da je odnos sa supružnikom onaj koji ne smije biti zanemaren. Dobar odnos supružnika doprinosi emocionalnom, psihološkom i socijalnom blagostanju pojedinca te snazi njihove bračne zajednice.

Odlazak djeteta iz obitelji ili bilo koji problem s kojim se osoba u životu može susresti lakše je podnijeti kada je izgrađen čvrst odnos i stabilan oslonac u partneru. Jednako tako, zdraviji odnosi supružnika dovode i do zdravijeg odnosa na razini dijete – roditelj, jer u slučajevima nezadovoljene potrebe za partnerom može doći do stavljanja djeteta u ulogu emocionalnog partnera, što narušava dobrobit u razvoju djeteta.

Dijete se nesvjesno identificira s roditeljem istog spola, a s druge strane svoga partnera traži na osnovu onoga što je vidio u odnosu između roditelja te u roditelju suprotnog spola. Zbog toga je važno da dijete gledajući povezanost roditelja, suradnju oko odgoja, kućanstva, poštovanje, ljubav, nenasilno rješavanje sukoba, iskrenost, brižnost, vjernost i slično, jednog dana može isto pronaći i u svojim ljubavnim odnosima.

Pitate se kako ulagati u brak? Svim onim malim stvarima kojima dajete do znanja drugoj osobi da ste tu za nju, da ju volite i da vam je važna. Izdvajanjem kvalitetnog zajedničkog vremena, razgovorima, lijepim riječima, poklonima i znacima pažnje, fizičkom prisnosti, iskazima uslužnosti… Svime time i svojoj djeci pokazujete kako voljeti i što znači biti voljen te postavljate visoke standarde ljubavi kako jednog dana ni vaša djeca ne bi pristala na manje od toga.

Svim je ljudima urođena potreba da vole i budu voljeni pa tako su i roditelji prije svega muškarac i žena željni davanja i primanja ljubavi. Iako djeca zauzimaju velik dio njihovog srca, posebno mjesto u srcu važno je da uvijek čuvaju za svoga supružnika.

Literatura:

• Buljan Flander, G. i Roje Đapić, M. (2020). Dijete u središtu (sukoba). Geromar.d.o.o.
• Kozarić-Kovačić, D., Frančišković, T. (ur) (2014).Psihoterapijski pravci. Zagreb: Medicinska naklada.
• Matošević, J. (2020). Mentalno zdravlje djece razvedenih roditelja. Psychē: Časopis studenata psihologije, 3(1), 57-68.
• Pernar, M. (2010). Psihološke odrednice braka. Medicina Fluminensis: Medicina Fluminensis, 46(3), 248-254.
• Ždero, V. (2005). Psihičko zlostaljanje i zanemarivanje djece u obitelji. Ljetopis socijalnog rada, 12(1), 145-172.