Što su tantrumi i kako se nositi s njima?

Nošenje s emocijama (posebno neugodnim) velik je zadatak i izazov za odrasle, a posebno za djecu. Poznati primjer teškoća u nošenju s emocijama su emocionalni ispadi odnosno tantrumi. Tantrumi su kratke epizode intenzivnog, neugodnog, ponekad i agresivnog ponašanja, a javljaju se kao reakcija na frustraciju ili ljutnju.

Tantrumi se najčešće očituju kroz:

• plakanje
• vrištanje
• udaranje sebe, drugih ljudi ili predmeta
• bacanje stvari
• grizenje
• guranje
• bacanje po podu
• zadržavanje daha
• i slično.

Najčešće se javljaju između 1,5 i 5 godina, s tim da je najveća učestalost oko 2. godine te se vremenom smanjuje. Epizoda tantruma obično ne traje duže od nekoliko minuta.

Djeca te dobi nisu naučila izražavati svoje emocije zbog čega ih u susretu s velikom, intenzivnom i preplavljujućom emocijom ne mogu sami prevladati te može doći do pojave tantruma. Tako neugodne emocije izbacuju iz sebe, ali i privlače pozornost i pažnju koja im je u tom trenutku prijeko potrebna.

Okidači mogu biti različiti, a neki od njih su osjećaj frustracije, nemogućnost ostvarenja vlastitih želja i potreba, unutarnji konflikti, ljutnja, ljubomora, potreba za primjećivanjem od važnih osoba, umor ili glad, previše podražaja (buka, gužva, jaka svjetla i sl.)… O čemu god se radilo, važno je naglasiti kako neovisno o tome koliko iz perspektive odraslih taj razlog može biti „banalan“, iz njihove dječje perspektive radi se o stvarnom i za njih važnom osjećaju.

U nekim situacijama stvarni razlog pojave tantruma nije na prvi pogled očit. Ranije doživljeni stresni događaj, primjerice sukob s drugim djetetom u vrtiću, može potaknuti pojavu tantruma u susretu s roditeljem kasnije u danu. Roditelji su, posebno maloj djeci, utočište i sigurna okolina da izbace stres koji ranije nisu mogli izraziti.

Kako izbjeći tantrume kod djece

Uzevši u obzir potencijalne okidače koji dovode do tantruma, u mnogim se slučajevima pojava tantruma može se i zaustaviti na vrijeme i tako izbjeći. Ono što je ključno u tome jest istinsko poznavanje djeteta i njegovih karakteristika, njegovih jačih i slabijih strana te prepoznavanje situacija u kojima se u djetetu budi frustracija ili drugi neugodni osjećaji s kojima se ne može samostalno nositi.

Poznavanje djeteta može otvoriti prostor za pravovremenu reakciju. Ono omogućava da prepoznamo kada je dijete preumorno za dodatnu aktivnost, kada neki zadatak premašuje njegove mogućnosti i izaziva frustraciju ili pak kojim je predmetom ili postupkom moguće zamijeniti ono što želi, a ne može dobiti.

Nadalje, djeci je potrebno dovoljno strukture i granica kao i dovoljno ljubavi i pažnje. Jasne granice i struktura između ostalog omogućavaju da se dijete osjeća sigurno te da mu je okolina predvidljiva i poznata. Također, posebno je važno davati pažnju i pohvaljivati pozitivna ponašanja kod djeteta, s obzirom na to da nedostatak pažnje može potaknuti pojavu tantruma zbog potrebe za makar i negativnom pažnjom koja je djeci najčešće draža od nikakve.

S obzirom na to da pojava tantruma uglavnom ima podlogu u emocijama koje dijete ne zna samo iskazati, potrebno je svakodnevno pronaći načine na koje bi dijete učilo prepoznati, imenovati te primjereno izraziti svoje emocije. U tome može pomoći učestali razgovor o svakodnevnim životnim situacijama te korištenje igre za učenje o emocijama.

Što kada dođe do tantruma kod djece

Unatoč trudu, nije realno očekivati da će svaki tantrum biti zaustavljen prije nego počne pa je važno imati plan što učiniti ako i kada dođe do pojave istog. Postoje različiti pristupi i metode na koji način pristupiti smirivanju tantruma, no ovdje će biti izdvojeni samo neki od savjeta.

Suština onoga što je pred odraslom osobom koja se nosi s tantrumom nekog djeteta može se sažeti u ovom citatu L. R. Knost: „Kada male ljude nadvladaju velike emocije, naš je zadatak podijeliti s njima naš mir, a ne pridružiti se njihovom kaosu.“ Zvuči jednostavno, no taj je zadatak najčešće prilično izazovan.

Izazovnost mogu povećati ili smanjiti različiti čimbenici, poput okolnosti u kojima se događa (nije isto kada se dogodi kod kuće ili na javnom mjestu) ili stanja u kojem se nalazi odrasla osoba u tom trenutku (trenutno raspoloženje, životna situacija, umor i dr.). Zbog toga je važno uzeti sve u obzir i nastojati imati uvid prije svega u sebe, a onda i u okolnosti oko sebe i oko djeteta te procijeniti vlastite kapacitete i dostupne mogućnosti.

Jedna od metoda postupanja u slučaju tantruma jest STOP NPP metoda. Ona se sastoji od 4 koraka.

1. Stanite
2. Nije osobno
3. Promatrajte
4. Preokrenite

Prvi korak „stanite“, savjetuje da se odrasla osoba pred kojom se odvija tantrum prije svega treba zaustaviti, duboko udahnuti i nastojati zadržati ili postići smirenost. Djetetu treba stabilan oslonac, kako se neugodna reakcija ne bi pogoršala i pojačala. Zbog ovog je koraka važna i briga o sebi – u slučajevima kada odrasla osoba ima teškoće u nošenju s vlastitim emocionalnim stanjima, teško je očekivati da će imati kapaciteta nositi se s reakcijom djeteta.

Drugi korak „nije osobno“ nadovezuje se na prethodni. Važno je da si odrasla osoba osvijesti da reakcija nije osobno usmjerena protiv nje, ne radi se o osveti, provokaciji, želji da vas razljuti, nego o tome da još uvijek nisu stekli vještine nošenja s emocijama na ispravniji način. Ni njima samima to stanje nije ugodno.

Treći korak „promatrajte“ obraća pozornost na stvarni uzrok odnosno otkrivanje onoga što je potaknulo pojavu tantruma. Pri uočavanju uzroka korisno je djetetu riječima izraziti ono što je primijećeno promatranjem. Tako se djetetu šalje poruka da ga se doživljava, čuje i razumije, a također ga se i uči kako izraziti i imenovati svoje osjećaje.

Primjerice, dijete se zabavlja u parku i došlo je vrijeme za odlazak doma, na što dijete burno reagira. Možete mu reći nešto poput: „Vidim da se lijepo zabavljaš i da voliš biti u parku. Žao mi je što te moram prekinuti, ali sada je vrijeme da krenemo kući.“

Reakcija roditelja na tantrum ne treba biti popuštanje i bezuvjetno udovoljavanje zahtjevu djeteta, no ključno je djetetu pokazati da ga razumijemo i da nam je jasno kako se osjeća te mu to izreći. Tako se granice postavljaju jasno, ali nježno i empatično.

U procesu smirivanja tantruma, ako je potrebno, korisno je djetetu dati prostora da se smiri, ali i ostati uz njega. Premda možete osjećati ljutnju gledajući ga u njegovoj burnoj reakciji, istovremeno je važno prisjetiti se da se dijete također loše osjeća, da je preplavljeno neugodnim emocijama i da mu je potrebna vaša prisutnost i osjećaj da neće biti ostavljeno u tim za njega teškim trenutcima.

Važno je pobrinuti se za sigurnost kako se dijete prilikom tantruma ne bi ozlijedilo ili ozlijedilo nekoga drugoga. To je također jedan od razloga da se dijete u tom stanju ne ostavlja samo. Od pomoći u komunikaciji s djetetom može biti i spuštanje na razinu djeteta tako da se pored njega sjedne ili čučne.

Posljednji korak „preokrenite“ može se odraditi na različite načine. Kada se situacija pogleda „dječjim očima“, može se prepoznati način na koji se situacija koja je izazvala izljev bijesa može preokrenuti u nešto što će dijete učiniti smirenim i zadovoljnim. To može biti okretanje situacije kako bi dijete dobilo osjećaj da je uvaženo, ali sa zadržavanjem granica. Primjerice u situaciji s parkom, može mu se dozvoliti još 5 minuta u parkiću, ponuditi mu omiljenu aktivnost kod kuće ili ga zainteresirati za odlazak nudeći aktivnost na putu kući.

Nadalje, preokretanju situacije može doprinijeti i korištenje humora. Nasmijavajući dijete, potičemo pozitivne emocije i smijeh te mu pomažemo izaći iz kruga neugodnih emocija u kojima se osjeća zarobljeno.

Važno je naglasiti da u trenutku kada dođe do tantruma, nije vrijeme za discipliniranje – dijete tada nema dovoljno snage ni pažnje da bi čulo, razumjelo i naučilo što mu se govori. Posebno je važno komunicirati s kratkim rečenicama, umjesto s gomilom riječi koje ne dopiru do djeteta. Potrebno je pričekati da se situacija smiri te naknadno obaviti razgovor o tome što se dogodilo, ali tako da kroz razgovor dozvolite djetetu da objasni svoju perspektivu, a i sami mu objasnite svoju.

Također, fizičko kažnjavanje (koje je između ostalog zakonom zabranjeno), iz više razloga nije metoda koja je prihvatljiva niti učinkovita kako inače, tako ni u slučaju tantruma. Ta metoda narušava odnos roditelja i djeteta te uči da se problemi rješavaju silom i agresijom.

Kada se tantrum dogodi na javnom mjestu, uobičajeno se kod roditelja pojave osjećaji srama i krivnje zbog dojma da ispadaju nesposobni roditelji. Međutim, u tom trenutku važno je druge osobe ostaviti po strani i pristupiti djetetu na način koji mu je potreban da se umiri. Ne možemo spriječiti da netko nešto negativno kaže ili pomisli, ali možemo raditi o tome kako ćemo se prema tome postaviti.

Kada bi pojava tantruma kod djece trebala uključivati pomoć stručnjaka

Premda su tantrumi uobičajena pojava kod djece, postoje situacije i okolnosti u kojima bi bilo korisno potražiti stručnjaka za procjenu i pomoć. Prije svega, radi se o situacijama kada se ponavljane epizode tantruma pojavljuju kod djece starije od 5 godina.

Nadalje, procjena stručnjaka potrebna je i u slučajevima kada tantrum traje duže od 15 minuta ili se redovito pojavljuje više od pet puta dnevno. Situacije u kojima se pojavljuje ekstremna agresija kao i ozljeđivanje sebe, drugih ili imovine pri pojavi tantruma, još jedan je razlog za upućivanje djeteta stručnjaku. Uz to, potrebno je obratiti pozornost javljaju li se između tantruma učestale neugodne emocije i sniženo raspoloženje.

U navedenim slučajevima pomoć možete zatražiti kod pedijatra kako bi dijete po potrebi uputio stručnjaku za mentalno zdravlje djece. Također, ako osjećate da vam nedostaje snage, kapaciteta ili znanja nositi se s tantrumima, potražite stručnu osobu kako biste dobili potrebnu podršku i konkretne savjete.

Literatura:

• Chapman, G. i Campbell, R. (2020). Pet jezika ljubavi djece. Verbum.
• Davidson, D. H. (2003). Temper tantrums in young children.
• Schilling, E.M. (2022). Temper tantrums. Preuzeto s: https://kidshealth.org/en/parents/tantrums.html
• Silverton, K. (2022). Ne postoji neposlušno dijete. Egmont.
• Sisterhen, L. L., i Wy, P. A. W. (2023). Temper tantrums. In StatPearls [Internet]. StatPearls Publishing.