Prirodno učenje spiralnom metodom – drugi dio

Helen, nastavimo s našim razgovorom o raznim elementima koji doprinose uspjehu Helen Doron metodologije; zbog čega metoda funkcionira?

Postoji niz komponenti koje doprinose uspjehu metodologije i važno je detaljnije objasniti kako spiralno učenje doprinosi njenom uspjehu. Spiralno učenje je relativno nov koncept u obrazovanju. Ovdje se ne radi o svladavanju gradiva odjednom, spiralnim učenjem koncept se uči postepeno, uz puno ponavljanja i utvrđivanja naučenog. Osnovna zamisao je da svaki puta kada se učenik susretne s nekom temom, on proširi znanje o njoj ili ga podigne na novu razinu. To je vrlo prirodan proces.

Podijelit ću s vama zanimljivu anegdotu: jedan dvogodišnjak pohađao je moj sat u grupi gdje su većinom bili četverogodišnjaci. Na samim počecima nismo imali tako raznolike materijale za nastavu kao što ih imamo danas i bio je veći raspon u godinama unutar pojedine grupe. Danas to više nije slučaj. Taj dječak je bio, kako bi to danas nazvali, hiperaktivan i provodio je većinu vremena šetajući se po učionici imitirajući zrakoplov. Kada sam uvodila nove materijale, on bi zastao, zrakoplov bi se prizemljio, on bi sjeo i upijao novo gradivo. Kada bih završila s novim gradivom, on bi se ponovno ustao i nastavio „letjeti“ po učionici. Nema sumnje, on je točno znao razlikovati novo i staro gradivo.

Spiralno učenje mnogo je bolja metoda od klasičnog podučavanja, kod kojeg, čak i ako se ono odvija kroz raznovrsne i zabavne aktivnosti, gradivo je već viđeno i ne stimulira djecu na način na koji ih stimuliraju nove informacije. Djeca žele učiti nove stvari. Oni nemaju problema s činjenicom da ne znaju baš sve o nekoj temi odmah na početku. Nemaju osjećaj da moraju u potpunosti savladati neko gradivo prije nego što prijeđu na učenje novog. Kod spiralnog učenja, kada se učenici vrate na neku ranije započetu temu idući mjesec ili godinu, naučit će ju na nov način i u drugačijem kontekstu. Naučit će različite nijanse tog koncepta i još će bolje razumjeti jezik.

Na primjer, što je riječ „list“? Malom djetetu prva asocijacija je list na grani drveta, no kako dijete raste  i uči, ta riječ počinje dobivati i dodatna značenja – list papira ili list kao dio anatomije noge. Dakle, sa svakom fazom razvoja u kojoj dijete nauči riječ „list“ u drugačijem kontekstu, ono počinje razumijevati da značenje riječi može imati mnogo različitih nijansi.

Ako je spiralno učenje prirodan način učenja, zašto je onda klasična metoda podučavanja još uvijek rasprostranjena?

Činjenica je da ju neki učitelji i roditelji preferiraju. Oni vjeruju da je ispravan način za savladati gradivo podučavati ga dok ga dijete nije potpuno usvojilo, iznova i iznova kroz različite aktivnosti i pristupe te ne uvoditi novo gradivo dok staro nije potpuno usvojeno. U praksi, međutim, dijete neće zapamtiti sve informacije koje su mu pružene i često će zaboraviti veliki dio naučenog kada je pretrpano s informacijama.

Podučavanje klasičnom metodom može biti mnogo ugodnije, u svakom slučaju je mnogo jednostavnije. Kod spiralnog učenja, učitelj svoj nastavni plan mora pažljivo organizirati i znati u kojem smjeru ide te unaprijed isplanirati razne faze učenja pojedinog koncepta. Mnogi učitelji nemaju tako pomno isplanirane nastavne planove. Kada dijete započne učiti engleski jezik po Helen Doron programu mi točno znamo što će ono učiti u dobi od tri mjeseca, tjedan poslije, mjesec poslije, godinu poslije, pet pa čak i petnaest godina poslije. Mi imamo jako kvalitetne nastavne planove prilagođene učenju po spiralnoj metodi. Ja sam osobno radila na njihovom razvitku s timom stručnjaka na području obrazovanja i razvoja djeteta. Najljepše od svega je to što djeca nisu svjesna tih tehničkih detalja, oni se samo zabavljaju dok uče. Stoga, iako je ovaj način podučavanja puno izazovniji zbog planiranja i osmišljavanja koje je potrebno unaprijed napraviti, vjerujem da učenje na prirodan način ima puno više smisla, kako za učenike, tako i za učitelje. Osim toga, učiti na prirodan način je zabavno i poticajno.

Postoji jedna stara priča gdje je učitelji napustio učionicu i ušao u zbornicu. Kada ga je drugi učitelj pitao što je njegov razred toga dana naučio, učitelj je odgovorio: „Znam što sam ih učio, ali ne znam što su naučili.“ Žalosno je, ali to je slika obrazovanja diljem svijeta. Nefunkcionalno je, ali roditelji će svejedno upisati svoju djecu u takve škole jer su i oni učili na taj način i to ga čini ispravnim u njihovim očima. Čak i ako je to logično roditeljima, dječjem umu nije. Dijete u takvom načinu učenja neće uživati, a roditelji možda neće prepoznati da to nije način na koji dijete prirodno uči. Umovima male djece moramo dopustiti da rastu i razvijaju se s puno samopouzdanja i bez brige o tome koliko će točno naučiti, jedini cilj bi trebao biti to da uživaju u procesu učenja kao takvom.