Put usvajanja radnih navika kod djece

Za odgoj djece može se reći da je najteži posao na svijetu. Jedan od razloga za to je činjenica da obuhvaća puno toga čime se jedan roditelj mora baviti i na što mora misliti. Osim toga, nema prečica na tom putu – to je proces koji zahtijeva vrijeme, energiju, strpljenje, ustrajnost i puno ljubavi. 

Jedan od odgojnih zadataka svakog roditelja jest pomoći djetetu na putu usvajanja pozitivnih navika. One obuhvaćaju higijenske navike (tuširanje, pranje zubi, pranje ruku i sl.), ali i radne navike, kako kod kuće s kućanskim poslovima, tako i u školi kao najvažnijoj dječjoj obavezi koja obuhvaća učenje, pisanje zadaće, obavljanje školskih zadataka, nošenje pribora i slično. Osim navedenih postoje i zdravstvene navike (zdrava prehrana, tjelesna aktivnost i sl.). 

Navike možemo objasniti kao uobičajen način motoričkog, emocionalnog ili kognitivnog reagiranja u pojedinim situacijama koji se usvaja procesom učenja. Za stjecanje navika potrebno je vrijeme, a jednako tako potrebno je vrijeme i za promjenu usvojenih navika.  

 

Zašto je važno usvajanje radnih navika? 

Stečene navike uvelike utječu na život svakog pojedinca, kako na njegovu svakodnevicu, tako i na cjelokupnu kvalitetu života. Stjecanje pozitivnih navika nešto je što ne dolazi preko noći, a ni samo od sebe, nego zahtijeva ulaganje truda. Raniji početak učenja određene navike omogućava izgradnju čvršće i dugotrajnije navike. 

Kao što dijete ne može naučiti npr. igrati nogomet prije nego što nauči hodati i trčati, jednaka postupnost u razvoju potrebna je i u procesu usvajanja navika. Takvim pristupom dijete se najprije uči obavljati jednostavne zadatke uz pomoć roditelja, a s vremenom se potiče na samostalnost u istima te na proširivanje opsega zadataka koje može odraditi. 

Djeca sa stečenim radnim i higijenskim navikama olakšavaju posao roditeljima kako bi preuzeli na sebe odgovornosti u skladu s vlastitom dobi. Roditelji su svakako opterećeni poslovima, brigom o kućanstvu i djeci, kuhanjem i svim ostalim obavezama. U početku, učenje djece izvršavanju zadataka zahtijeva angažman roditelja te je isprva lakše odraditi ih samostalno umjesto čekati da dijete napravi, ali dugoročno će svladavanjem određenih zadataka dijete moći preuzeti u skladu sa svojom dobi dio odgovornosti i zadataka na sebe.  

Jednako tako, djeca, kao i odrasle osobe, imaju potrebu biti korisni i potrebni drugima, doprinijeti zajednici u kojoj se nalaze. Pomaganje roditeljima u kućnim poslovima ili odrađivanje svojih zadataka može doprinijeti izgradnji pozitivnije slike o sebi. Također, svladavanje zadataka koje do tada nisu mogli obaviti pomaže im uočiti vlastiti napredak i razvoj.   

Nadalje, raspodjela poslova u obitelji uči djecu suradnji, zajedništvu, odgovornosti, marljivosti, ali i osvješćuje im što sve roditelji čine za njih te može potaknuti zahvalnost i empatiju prema roditeljima. S druge strane, kada roditelji obavljaju sve za djecu, čak i ono što djeca mogu naučiti ili obaviti sama, na neki način dobivaju poruku da su roditelji tu da im služe i rade za njih te propuštaju naučiti preuzeti odgovornost.  

I konačno, djeca s usvojenim radnim navikama ostvaruju značajno bolji školski uspjeh te su posljedično uspješniji u daljnjim obrazovanju. Tako direktno utječu na vlastitu budućnost. Prelazak i iz obrazovnog u poslovni svijet iziskuje formirane radne navike. O kojem god se poslu radilo, potrebne su razvijene radne navike i samodisciplina kako bi se posao obavljao u skladu s očekivanjima i zadatcima posla. 

Kako roditelj može potaknuti razvoj radnih navika? 

Jedan od temeljnih načina na koje roditelj potiče dijete u razvoju i učenju radnih navika jest vlastiti primjer i uzor. Ako roditelj primjerice ostavlja prljavi veš po kući ili stanu, ne posprema krevet ili ne obavlja zadatke na vrijeme, teško će i dijete naučiti obavljati sve te zadatke. 

Nadalje, jedna od većih prepreka na putu usvajanja radnih navika jest kada roditelj obavlja zadatke koje dijete može obaviti i samo. Kada se beba rodi, nemoćna je i ovisna o pomoći roditelja. S vremenom, opseg zadataka koje može samostalno odraditi se povećava. 

Kod manje djece može se primijetiti volja da sve odrade sami, čak i ono što možda ne mogu. Pa tako žele samostalno jesti ili si izvaditi hranu na tanjur, usisavati ili prati zube. Iako je neupitno brže, jednostavnije i lakše da sve to odradi roditelj, jedini način da dijete nauči samostalno obavljati zadatke jest upravo to da ih obavlja ponajprije uz asistenciju odraslih, a uskoro da ih i krene obavljati samo sve dok ne usavrši određenu vještinu.  

U ranom djetinjstvu, zadaci koje odrađuju djeca neće biti odrađeni najbolje moguće, ali je ipak potrebno poticati samostalnost i trud u izvršavanju obaveza. Čak i kada ih prestane privlačiti i zabavljati odrađivanje određenih zadataka, potrebno ih je poticati na izvršavanje te ih tako suočiti s činjenicom da ne mogu uvijek raditi samo ono što žele i što im se da. 

Kako bi navika bila usvojena potreban je veliki broj ponavljanja izvršavanja istog zadatka. Isprva je potrebno ustrajno ponavljanje i podsjećanje djeteta primjerice da opere zube prije spavanja, ili nahrani kućnog ljubimca, ali vremenom sve će se češće dijete i samostalno prisjetiti svoga zadatka. Tada govorimo o stečenoj navici. 

Prilikom usvajanja navika, od velike koristi su pohvale – djeci puno znači povratna informacija da je njihov trud uočen te pozitivno vrednovan pa im pohvale imaju poticajno djelovanje.  

Kada je u pitanju samo nagrađivanje kao put do razvoja radne navike, potrebno je uvijek biti na oprezu kako se izvršavanje zadatak ne bi svelo na pokušaje „zarađivanja“ nagrade. U tom slučaju proces usvajanja radnih navika može biti narušen. Ipak, povremeni poticaji, koji nisu veliki niti svakodnevni mogu potaknuti dijete na daljnji trud, pri čemu je bolje izabrati nagradne aktivnosti (npr. zajedničko igranje omiljene igre, odlazak u park ili na sladoled i slično) nego primjerice novac ili poklone. 

S druge strane, prijetnje, ucjene ili naredbe mogu imati trenutan učinak za obavljanje zadatka. Međutim, dugoročno ne podupire proces stjecanja radne navike. U svakom je slučaju bolje koristiti prethodno spomenute pozitivne načine poticanja ponašanja. 

Kao i inače kod djece, granice podrazumijevaju jasna i dosljedna pravila ponašanja te posljedice koje iz njih proizlaze. Ta se pravila mogu uključiti i u proces stjecanja radnih navika, ali moraju biti konkretna, razumljiva i održiva. Primjerice, zadatak može biti pospremanje igrački nakon igranja, a u slučaju da dijete ne pospremi igračke, roditelj ga može podsjetiti na dogovorenu posljedicu da će mu razbacane igračke biti oduzete na nekoliko dana.   

Prilikom raspodjele obaveza, važno je voditi računa o dobi i sposobnostima djeteta te o vremenu koje je potrebno za izvršavanje određene obaveze.  Isto tako, treba voditi računa o tome koliko uputa mogu upamtiti te može pomoći razdvajanje zadataka u manje i konkretne upute. Mlađoj djeci primarni zadatak je igra, te je važno da izvršavanje kućanskih ili drugih poslova ne zauzme prevelik dio dana.  

Ono što može pomoći kod usvajanja radnih navika jest pretvaranje kućanskih poslova ili drugih obaveza u igru ili zabavu. Pa tako primjerice može biti korisno upaliti glazbu i glumiti da ste dio mjuzikla dok čistite, ili da snimate reklamu za deterdžent dok perete suđe. Mlađoj je djeci jedan od prvih zadataka pospremanje igračaka, što se može pretvoriti u igru slijetanja aviona na pistu u obliku kutije za igračke ili utrku braće i sestara u tome tko će prvi pospremiti svoje igračke. Iskoristite maštu i kreativnost kako bi učinili naporne zadatke zabavnima, ali i pokazali djeci kako da to učine i sami.  

Navike stečene u predškolskoj dobi, mogu doprinijeti uspješnosti usvajanja radnih navika i nakon polaska u školu. Primjerice, dijete koje redovito sprema krevet, pere zube, posprema igračke nakon igre i slično, lakše će usvojiti navike vezane za školu, poput pospremanja knjiga, pisanja domaće zadaće ili učenja. 

Kada je u pitanju škola, iz najbolje namjere, roditelji mogu biti skloni odrađivati školske zadatke umjesto djece. Primjerice pospremanje knjiga u školsku torbu, pisanje domaće zadaće, raspitivanje oko zadaće nakon izostanka, odrađivanje projekata, pripremanja opreme za tjelesni i slično. Važno je imati na umu da su školske obaveze dječje obaveze koje su u skladu s dobi te iako im je ponekad potrebna podrška i pomoć roditelja, glavna uloga i odgovornost treba biti na djeci. 

Također, uključivanje djeteta u sportske, glazbene, jezične i slične aktivnosti potiče razvoj discipline i učenje radnih navika.  

Potrebno je uzeti u obzir i individualne razlike među djecom, kod nekih će proces usvajanja radnih navika ići lakše, kod nekih ipak težim putem, ali je ustrajnost u tome potrebna kako bi pozitivne navike ipak u konačnici bile usvojene. 

Što ako radna navika nije usvojena u ranoj dobi? 

Nedostatak pozitivnih navika često se primijeti i počne gledati kao na problem tek u ranoj adolescenciji. Iako je na usvajanju navika poželjno krenuti u najranijoj dobi, u nekim slučajevima nije tako. U kasnijoj dobi naime nije nemoguće popraviti situaciju, no uvelike je otežano butnom i otporom koje adolescencija nosi kao i godinama naučenosti na funkcioniranje bez njih.  

Pri pokušajima promjene navika potrebno je voditi računa o nekoliko stvari: 

1. Navike, pozitivne ili ne, stječu se godinama, pa tako i mijenjanje istih zahtijeva vrijeme, a samim time i strpljenje. Primjerice, dijete koje do 14 godine nije pospremalo krevet, neće ga početi pospremati odjednom niti sada. Ukratko, nema instant rješenja koje će probleme riješiti preko noći. 

1. Adolescentima se ne može pristupiti jednako kao mlađoj djeci. Potrebno je prihvatiti da će propitivati i raspravljati te da će lakše napraviti nešto kada vide smisao i svrhu nego ono što im se čini bespotrebno, no važno je ipak doći do nekog rješenja i dogovora. 

1. Ponekad je potrebno izabrati „bitke“, nemoguće je mijenjati 10 navika odjednom, a neuspjeh u promjeni može obeshrabriti i roditelja i dijete. Može biti korisno posložiti prioritete i rasporediti ciljane promjene. 

1. Važno je biti dosljedan i ustrajan u dogovorenim pravilima te izbjegavati odrađivati zadatke umjesto njih. 

1. Korisno je pohvaljivanje i primjećivanje pomaka u izvršavanju obaveza te usvajanju radnih navika. 

Zaključno, razvijanje radnih navika je proces koji iziskuje trud roditelja kao i djeteta te je potrebno s tim procesom krenuti čim je ranije moguće kako bi se postepeno uspješno usvojile. 

 

Literatura: 

Miletić, N. (2018). Funkcionalne sposobnosti djece (Doctoral dissertation, University of Zagreb. Faculty of Teacher Education. Chair of Kinesiology Education). 

Rakas-Drljan, A., & Mašić, I. (2013). Navike učenja i stavovi prema učenju. Napredak: Časopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, 154(4), 549-565.